Ljubitelji bunjevačke narodne nošnje, pjesme, igre i tradicije, njih oko stotinu, okupilo se u nedjelju, 19. veljače 2023. godine, na još jedno Prelo sićanja. Kao i prijašnjih godina okupljanje sudionika ove pokladne manifestacije je započelo u središtu grada Subotice kod Presvetog Trojstva, a potom su se svi skupa uputili na svetu misu u franjevačku crkvu sv. Mihovila arkanđela. Misno slavlje predvodio je gvardijan franjevačkog samostana fra Zdenko Gruber u zajedništvu s predsjednikom KD-a Ivan Antunović i župnikom župe sv. Križa u Somboru vlč. Josipom Štefkovićem.
Zabavni dio Prela sićanja održan je u dvorani HKC-a Bunjevačko kolo, gdje je druženje nastavljeno uz tamburaše, ples, razgovor, kartanje…

Zadatak mladima

Ovogodišnje XIII. Prelo sićanja otvorio je župnik iz Đurđina vlč. Daniel Katačić koji je stihovima Alekse Kokića pozdravio nazočne. Ono što je specifično za ovogodišnje prelo jeste veliki broj mladih koji su odjenuli zimsku bunjevačku nošnju. Njih je na poseban način ohrabrio vlč. Katačić rekavši:
„Sam naziv ove manifestacije podsjeća nas da se sjećamo nečega čega više nema, da čuvamo od zaborava nešto što je prošlo. I to je vrlo važno, jer ovo blago koje večeras na sebi nosite odraz je naše kulture koja nas čini baš takvima kakvi jesmo. A u času kada se u duhu naroda izgubi dimenzija divljenja onom vrijednom, lijepom i skladnom, ostaje praznina u koju se vrlo lagano nastanjuje tuđin, otuđenost, što može voditi i krizi identiteta – piše u uvodu knjige Blago iz dolafa. Upravo zato vam ove večeri želim dati zadatak, a to je da naučite od onih koji vam pomažu obući nošnju i kako je čuvati i njegovati."
U svom obraćanju vlč. Katačić je podsjetio na pokladne običaje naglasivši kako su naši stari živjeli u skladu s kršćanskom kulturom te su tako i sva prela morala završiti do korizme, a na to ih je podsjećalo zvono koje je zvonilo na pokladni utorak u 23 sata označavajući kraj svih veselja.
„Prelo sićanja je na neki način vraćanje u našu prošlost, možda i 150 godina, i time se posebno ponosimo. Naš narod nikad nije ima mačkare kakve postoje u drugim regijama, ali se itekako znao zabavljati. Osjetili smo potrebu da i mi svoj dio tradicije ispoštujemo i na primjeren način obilježimo pokladno vrijeme", pojasnio je predsjednik HKC-a Bunjevačko kolo Lazar Cvijin.
Kao i svake godine, na Prelu sićanja mogli su se vidjeti unikati i rariteti, ali i novošivana nošnja, koja je kao i proteklih nekoliko godina šivana namjenski za ovu manifestaciju.
„Broj sudionika je, rekao bih, kao i prijašnjih godina, s time što ove godine ima puno mladih. Bio sam u zabludi i posumnjao da se mladi neće odazvati, ali sada sam siguran da će ovo prelo opstati", kaže domaćin prela i jedan od organizatora Ivan Piuković i dodaje: „Raduje me što se danas šiju nove nošnje po uzorku na originale koji se brižno čuvaju. Žene koje šivaju to dobro rade i to je pravi put opstanka".
Kao i ranijih godina, organizatori ove jedinstvene pokladne manifestacije su Katoličko društvo Ivan Antunović i HKC Bunjevačko kolo, a ove godine sudionike prela zabavljao je ansambl San.

Radionica povezivanja marama

Prelu sićanja prethodila je radionica povezivanja svilene marame na dva kraja, koja je održana 17. veljače u dvorani HKC-a Bunjevačko kolo, a koju je organizirao Odjel za istraživanje i izučavanje tradicijske baštine ovog Centra. Voditeljica radionice bila je Dajana Šimić, a kao gošća okupljene žene povezivala je i Margica Mačković.
„Željeli smo ponovno organizirati radionicu i to baš sada kako bi se žene i cure mogle povezati za Prelo sićanja, a ujedno i naučiti tehniku povezivanja marame na dva kraja. Nažalost, žene koje su to znale jako lijepo raditi nisu više s nama, a dodatan problem je jer mi danas nemamo povoda za povezivanje te nam fali iskustvo. Kad god sam imala priliku gledati neku ženu kako poveziva maramu to sam iskoristila i od svake sam uzela po nešto. Na prethodnoj radionici sam snimala žene kako to rade i onda kod kuće svaki korak ponavljala po nekoliko puta kako bih naučila", priča Dajana Šimić svoje prve korake, a danas je jedina od mlađih generacija koja je svladala ovu tehniku i sada ima želju naučiti i druge.
Svojih početaka podsjetila se i snaš Marga, kako je mnogi zovu, koja je bunjevačko ruvo počela oblačiti s 18 godina i tako je bilo sve do početka sedamdesetih, kada ga je zamijenila gospodskim. Kad su žene oblačile veliko ruvo ili ruvo na struk, povezale bi svilenu maramu na dva kraja, a gotovo obvezno je bilo kada bi bio kakav svetac, proštenje...
„Najvažnije je naučiti mlađe žene kad se šta oblačilo i kako se triba povezat da se to sačuva. Kod svilene marame je bitno napravit sa strane tri mrske, znat zavezat čvor i napravit dva lipa kraja", pojasnila je snaš Marga.
Interesiranje za tehniku povezivanja marame na dva kraja nije veliko, ali još uvijek ima onih koji to žele vidjeti, probati i učiti, a sugovornicama je upravo to cilj: naučiti druge.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž.V.)