U prostorijama Hrvatske paneuropske unije u Zagrebu, 6. listopada predstavljena je najnovija zbirka pjesama Lajče Perušića „Iza lica". Druga je to knjiga hrvatskoga pjesnika, rođenog 1945. u Subotici, koji živi i radi u Zagrebu, gdje je diplomirao na Pedagoškoj akademiji, a pjesničkim radom se bavi od rane mladosti, objavljujući u mnogim časopisima, antologijama i zbornicima.
U ime organizatora Udruge za potporu bačkim Hrvatima predstavljanje knjige je otvorio predsjednik prim. dr. sc. Stjepan Skenderović, podsjetivši da je autor Perušić podrijetlom iz Subotice, gdje se upravo vodi velika borba za nacionalni opstanak Hrvata u Bačkoj, Srijemu i Banatu, pritom misleći na aktualni popis stanovništva u Republici Srbiji. Poručio je Hrvaticama i Hrvatima da se, u skladu sa sloganom, Hrabro izjasne kao Hrvatice i Hrvati po nacionalnosti, da im je hrvatski jezik materinski, a vjeroispovijest katolička.
Drugu zbirku pjesama Lajče Perušića, „Iza lica", predstavila je prof. Nevenka Nekić, dopredsjednica Hrvatske paneuropske unije, vrsna poznavateljica kulturnih prilika Hrvata u Bačkoj, Srijemu i Banatu, koja je ustvrdila kako otvoriti ovo petoknjižje Lajče Perušića „Iza lica" (Iza lica žedan, Iza lica brazde, Vukovarska rapsodija, Licem u lice Križu, Iza lica dnevice) znači potražiti onoga Lajču iz prve zbirke „Brazde na licu", s kojim smo prošli bačke ravnice, tonuli u svitanja na salašima, svjedočili tajnoj ljubavi pjesnika prema gradu njegove mladosti - Subotici, mirisali polja u njemu samom, susretali prošlost u očima sadašnjosti.
„Dosljednost u bitnom ostala je i u ovoj novoj zbirci, u izravnom ili kriptojeziku, osobito u izričaju prema domoljublju, samo su metafore nove, brojnije. Novo u ovoj drugoj zbirci je učestalost susreta sa samoćom koja je moćna i budna, a pjesnik Lajčo se pitoresknim koherentnim jezikom vraća u ponor iščezloga vremena, ostavljajući ponešto dijalektalne zlatne prašine na stihovima što su prostraniji, duži, stariji i sve dalji kao i prostor kojega je fizički napustio, ali je ostao u njemu zauvijek nastanjen", rekla je prof. Nekić i dodala kako u njegovim pjesmama ima možda i previše naracije, opisa, slika što su samo u jeziku zabilježene za svagda, jer odavno nema tih starinskih salaša, kićenih svatova i snaša, to su danas najčešće 'polja smrti' koja svjedoče o nekadašnjem životu.
„Osjećaji se teško prigušuju u osebujnom svijetu samoće, ili pak empatije za stradanja svojega roda, i stoga ponegdje prelijevaju preko ruba discipliniranog melosa koji bi mogao biti zgusnutiji, ugaženiji u topos jastva, naponski vezaniji za nadnaravni, refleksivni prostor apstrakcije bajke", ustvrdila je Nekić i zaključila kako Lajčo Perušić vadi iz svoje amfore vlastitu moguću eufoničnost, prepušta se slučaju i strastvenoj nevinosti u pokušaju pjesnikovanja te se pridružuje svojim bačkim pjesničkim prethodnicima i ulazi u korpus hrvatske književnosti, na mala vrata, koja su poput patnje što se pretvara u krotkost, dok samoća duše odzvanja kao misao što najbolje zori u zrelim godinama noći i tišine.
Program predstavljanja druge zbirke pjesama Lajče Perušića „Iza lica" vodio je zamjenik predsjednika Udruge za potporu bačkim Hrvatima Naco Zelić, pjesme iz knjige su čitale Lukrecija Brešković i Mirela Stantić, dok su u glazbenom dijelu programa svirali Krešimir Ivančić (violina) i Ivan Bosnar (klavir).
Tekst i fotografije: Zlatko Žužić
