U predvečerje pred blagdan Sv. Ivana Krstitelja, 23. lipnja 2013. godine okupio se lijepi broj posjetitelja na salašu Stipana Kujundžića, gdje je održana manifestacija ‘priskakanja’ vatre. Ovo je druga manifestacija u nizu ovogodišnje „Dužijance“, koja je prije tri godine prvi puta uvrštena u program s ciljem oživljavanja skoro zaboravljenog običaja. Za oživljavanje ovog običaja, po riječima Marinka Piukovića, predsjednika OO „Dužijance 2013.“, najveću zaslugu ima Alojzije Stantić, koji je ovaj običaj zapisao i na njegovu inicijativu običaj je obnovljen.

Sve do pred II. svjetski rat, kako bilježi Alojzije Stantić, bio je veoma raširen i poštovan blagdan Sv. Ivana Cvitnjaka. To je blagdan Ivana Krstitelja koji se slavi 24. lipnja, kada su naši stari tri dana zaredom u večernjim satima palili i „priskakali“ vatru. Vatru su preskakali mladi, a trebalo ju je preskočiti bar tri puta. Vjerovalo se da će onaj tko to učini biti ljepši i zdraviji. Često su se momak i djevojka, ili dvije djevojke držale za ruke i preskakale vatru. Dogodilo se i da su nekima bile spržene obrve, trepavice ili krajevi kose. Ovo su momci i djevojke iskoristili i kao susret, a poslije bi svi skupa, kada bi svirci zasvirali, i zaigrali. Žeravu bi gasili prstima jer su vjerovali da u tom slučaju neće imati zanoktica, ili su je gasili stopalima, kako ne bi imali žulj.

Mlade cure su za ovu prigodu brale ivanjsko cvijeće i od njega bi pravile vjenčiće. Vjerovanja su bila različita, vjerovalo se da će, ukoliko se vijenac baci na kuću, zaštititi salaš od vatre. Neki su vijenac bacali na dud, dok su neke djevojke vijenac zakvačile kod ulaznih vrata kako bi kuću – salaš sačuvao od groma i vatre. Raznih vjerovanja je bilo i kad bi svirci zasvirali, momak bi istrgao djevojki vijenac iz ruke i stavio joj na glavu. Ukoliko joj se momak dopao, ona bi plesala s njim, a ako ne, vijenac bi skinula s glave, to je bio znak da je za ples može pozvati drugi momak i sve tako dok nije zadržala vijenac na glavi.

Sve ove običaje prisutnima su pokazali mladi tamburaši i folkloraši, članovi HKC-a „Bunjevačko kolo“ i HUK-a „Lajčo Budanović“ iz Male Bosne.

Predsjednik OO „Dužijance 2013.“ Marinko Piuković zahvalio je domaćinima i ljudima iz Male Bosne koji su se prihvatili ove organizacije. „Drago mi je što su se ljudi iz Male Bosne prihvatili uloge domaćina i za manifestaciju koja nas očekuje – ‘natjecanje risara’, kao i za etno radionicu, koja će se održati i okviru Dužijance malenih“, kazao je Piuković i sve nazočne pozvao da i nadalje prate i posjećuju manifestacije u okviru „Dužijance“.

Tekst i fotografije: Ž. V.