Uz nazočnost velikog broja hodočasnika iz više biskupija, proslava Gospe Tekijske, Velikih Tekija, počela je 4. kolovoza 2018. godine uoči Snježne Gospe u Marijinom svetištu Srijemske biskupije u Petrovaradinu. Nakon ispovijedi vjernika, održane su mise na staroslavenskom i mađarskom jeziku, a nakon prigodnog programa i procesije, u večernjim satima održana je pontifikalna misa na hrvatskom jeziku koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Na dan obilježavanja Snježne Gospe, Velikih Tekija, 5. kolovoza, nakon pobožnosti križnoga puta, u prijepodnevnim satima održana je najprije misa na mađarskom, a potom i na hrvatskom jeziku, koju je predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević, uz sudjelovanje srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića, đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i svećenika Srijemske biskupije. Misno slavlje ujedno je bilo i zahvalno slavlje na biskupijskoj razini, s obzirom na to da Srijemska biskupija ove godine proslavlja svoj skromni jubilej, 10. obljetnicu ponovne uspostave, te ustanovljavanje Đakovačko-osječke metropolije.
Tri biskupije, jedna cjelina
U Marijinom svetištu Srijemske biskupije vjernici se okupljaju već gotovo 800 godina i štuju Majku Božju. Na ovaj datum se okupljaju 302 godine nakon bitke protiv osmanlijske vojske, nakon što je princ Eugen Savojski donio sliku Gospe koju vjernici časte u svetištu. Srijemska biskupija je kroz 235 godina bila u personalnoj uniji s Đakovačkom biskupijom i pod upravom istoga biskupa. Ona je starokršćanska biskupija, koja ima svoju slavnu povijest, brojne mučenike i već je u III. i IV. stoljeću bila jako dobro organizirana crkva. Već tada su tu bili mučenici iz različitih slojeva, ne samo biskupa i đakona nego i obiteljskih ljudi klesara, pobožnih ljudi, različitih vrsta obrtnika. No, ta biskupija je nažalost kroz povijest imala i svojih problema. Nakon provale Avara ona se praktički nikada do kraja nije ponovno obnovila. Zbog značaja te stare biskupije je sveti Metod bio imenovan sinjinskim biskupom. Nažalost, on nije tu rezidirao. Postoje hipoteze o njegovim mogućim prebivalištima na tom prostoru, međutim to nije sigurno. Na kraju je utjecajem Bečkoga dvora biskupija sjedinjena s Đakovačkom biskupijom. Najprije je to bilo u Austro-Ugarskoj, pa je došla Kraljevina Jugoslavija, prva, pa druga Jugoslavija a sada nakon posljednjeg rata uspostavljena je državna granica.
„Vatikan uvijek nastoji usklađivati granice biskupija s državnim granicama i tako se nametnula potreba da se riješi i pitanje Srijemske biskupije, odnosno srijemskoga dijela Đakovačke biskupije. Nama je drago da je Sveta stolica donijela rješenje da je Srijemska biskupija ponovno postala samostalna biskupija, da je sačuvala veze s crkvenim pokrajinama, s prostorom i crkvom, uz koju je trajno bila vezana. Tako je uspostavljena nova crkvena pokrajina na području Slavonije i u tom smislu je dano značenje Slavoniji, pa je nastala jedna nova slavonsko-srijemska pokrajina. Đakovačko-osječka biskupija je dignuta na rang nadbiskupije, a u sastav crkvene pokrajine ušla je i požeška i srijemska biskupija. Te dvije biskupije u Slavoniji i Srijemska biskupija čine povijesnu i kulturnu i jezičnu cjelinu“, istaknuo je nadbiskup đakovačko-osječke biskupije Đuro Hranić.
Rad na pomirenju
I nakon osamostaljenja Srijemske biskupije, Đakovačko-osječka biskupija pruža joj svesrdnu pomoć i podršku.
„Danas je potrebno i dalje pomagati tu biskupiju i biti joj podrška zbog gospodarskih poteškoća koje katolički vjernici ovdje dijele. Manjina uvijek da bi sačuvala svoj i jezični, nacionalni i vjerski identitet, mora ulagati puno više truda da bi se sačuvala nego li većina. Ovdje su međuvjerski odnosi poljuljani zajedno s međunacionalnim odnosima i mi osjećamo da je crkvenoj pokrajini koja je ustanovljena, jedna od glavnih zadaća rad na pomirenju kao i rad na ekumenizmu između dviju crkava. Puno toga imamo zajedničkog, a nemamo puno ni doktrinarnih razlika. Pravoslavna Crkva nam je daleko bliža nego što su nam protestantske zajednice i mi osjećamo da trebamo njegovati te dobre ekumenske odnose, zajednički se truditi na praštanju i povjerenju, na obnovi poljuljanih međunacionalnih odnosa i izgrađivanju svog identiteta“, ističe mons. Hranić, dodajući da je postojanje svetišta jedne biskupije iznimno važno radi stvaranja evanđeoskih odnosa.
Potvrda jedinstva i zajedništva
Već 30 godina je uspostavljena đakovačko-osječka crkvena pokrajina, u koju je ušla Đakovačko-osječka nadbiskupija, zatim najstarija metropolija srijemska i najmlađa požeška biskupija. Ono što ih odlikuje jest jedinstvo i zajedništvo.
„Sveta stolica je priznala ono što je povijesno dugo postojalo. Ove tri biskupije svjedoče o jedinstvu ovoga prostora i crkvenog života na njemu. Spomenut ću samo da blizu Požege postoji grad Kaptolski, tvrđava iz 13. i 16. stoljeća, u kojoj je rezidirao i srijemski biskup, što znači da je zapravo već u ono doba bila izgrađivana ta svijest i da smo mi i tada funkcionirali tako. Ono što se sada potvrđuje i u novim okolnostima osvježuje i očvršćuje je upravo to zajedništvo. To zajedništvo je organizacijsko i ne samo naše ljudsko, nego crkveno. A crkveno zajedništvo je uvijek djelo Isusa Krista. Stoga i mi na ovim mjestima gdje se sastajemo na desetoj obljetnici naše metropolije nastojimo tu svijest zajedništva živjeti, učvršćivati i produbljivati. Ovi naši prostori su prožeti marijanskom duhovnošću. U Srijemu je Gospa tekijska, Đakovačko-osječka nadbiskupija ima Aljmašku Gospu, mi imamo Gospu od suza. I mi se neprestano prepoznajemo kada u njih hodočastimo. Taj duhovni dinamizam u programima ove desete obljetnice je ono što nas čini bližima“, kazao je mons. Antun Škvorčević.
Čvrsta povezanost
I nakon deset godina poslije ponovne uspostave Srijemske biskupije postoji čvrsta povezanost s Đakovačko-osječkom nadiskupijom i Požeškom biskupijom, što nam je potvrdio i srijemski biskup.
„Nakon deset godina od ponovne uspostave naše biskupije mogu reći da smo dosta toga učinili na razini duhovnog i pastoralnog života, ali smo i dalje ostali čvrsto povezani s našim biskupijama. Tijekom svake godine organiziramo niz događaja i misnih slavlja diljem cijelog Srijema, ali i u povodu obilježavanja naših svetkovina. Osim proslave Malih i Velikih Tekija, proslavljamo svake godine 26. listopada u Srijemskoj Mitrovici svetog Dimitrija. Isto tako i u drugim mjestima u našim župama organiziramo pastoralne susrete i duhovne obnove, kada se okupi veliki broj vjernika“, istaknuo je mons. Gašparović, navodeći da broj vjernika u Srijemskoj biskupiji i nije tako mali, a da su proslave ovakve vrste prilika da se to i vidi.
„Nismo mi baš tako mala zajednica. Ima i manjih biskupija, pa čak i u Hrvatskoj, gdje je još manji broj vjernika. Broj onih vjernika koji su povezani s crkvom u Srijemskoj biskupiji kreće se između 30 i 40.000, a ima oko 1.500 katolika koji nisu izravno povezani s crkvom. Sve njih krasi zajedništvo i čvrsta povezanost“, kaže srijemski biskup.
Potvrda da ih ima bila je upravo na proslavi Gospe Tekijske, gdje su se mnogobrojni vjernici iz više biskupija okupili kako bi Gospi iskazali svoje poštovanje i kako bi nazočili proslavi značajnog jubileja za Srijemsku biskupiju.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)
