Dojmljivi pejzaž bačkoga kraja bio je uvijek u trenucima nadahnuća i stvaranja pred očima pjesnika i književnika Lajče Perušića. Njegova najnovija knjiga pjesama pod nazivom „Iza lica" predstavljena je 3. veljače 2012. godine u čitaonici Gradske knjižnice, u organizaciji subotičkog ogranka Matice hrvatske.
Druga je to njegova zbirka pjesama u kojoj su uvrštene 64 pjesme, raspoređene u pet ciklusa, a o kojoj je te večeri s autorom razgovarao književnik Milovan Miković.
Lajčo Perušić rodom je iz Subotice, koju je zarana napustio, i već desetljećima živi i radi u Zagrebu.
Obraćajući se brojnoj publici koja je unatoč hladnom zimskom vremenu posve ispunila prostor Gradske knjižnice, Lajčo Perušić, autor knjige, rođeni Subotičanin koji već dugo živi u Zagrebu, nije propustio naglasiti:
„Promocija knjige u mom rodnom gradu je za mene velika stvar, ponajprije zbog toga što sve ideje koje sam živio kroz svoj život i koje sam uspio napisati kroz ove stihove imam priliku pokazati sugrađanima. Subotica u kojoj sam nekada živio i ova današnja, govoreći o osjećajima koji me prožimaju, dva su posve različita grada, a riječi su prilika da ih zauvijek sačuvam. Kao što slikari imaju svoj kist, ja imam riječi kojima 'slikam' ono što osjećam duboko u sebi".
O Subotici kakvu je napustio više i ne piše, jer su doživljaji iz toga vremena ostali daleko iza njegove svijesti, i upravo se zbirka zato i zove „Iza lica", kaže Lajčo Perušić.
„Današnja Subotica, a pri tome mislim i na sam njezin urbani i seoski dio u njezinoj okolici, jako mi je draga. Uvijek se u nju rado vraćam, i ona je u meni duboko usađena. Sigurno je neću moći nikada zaboraviti i napustiti."
Kist i platno ili dlijeto i kamen, bili bi možda izbor nekoga drugoga, ali za Lajču Perušića je poticajni oblik izražavanja riječ, kako sam ističe.
Riječ je to nadahnuta vizualnim doživljajem, i pretočena u pjesme ili prozna djela na poseban način, kaže Milovan Miković.
„Pjesma, kako je danas shvaća Lajčo Perušić, treba biti poput prispodobe (prikaze, slike - prim. autora.)) svih naših nastojanja. Ali ipak neovisna i mimo naše uloge u toj igri. Radi toga nas stihovi i višestrukost njihova značenja dotiču i obuhvaćaju i onda kada im mi svojim čitanjem pokušavamo izmaći."
Posebno mjesto u najnovijoj pjesničkoj zbirci Lajče Perušića pripada ciklusu pjesama pod naslovom „Vukovarska rapsodija", koja je posvećena stradanju stanovnika toga grada.
Ispisujući ovaj ciklus, Perušić je posegnuo i za svojevrsnim grafički postupkom, slažući stihove pjesme pod naslovom „Uzbudnica" tako da ona poprima prepoznatljivi obris vukovarskog vodotornja, istaknuo je, među ostalim, Miković.
Lajčo Perušić pjesme objavljuje od 1969. godine, a prva zbirka pod nazivom „Brazde na licu" tiskana mu je u Zagrebu 1994. godine. Pet ciklusa iz posljednje zbirke - „Iza lica", nastali su prema izboru neobjavljenoga Perušićeva poetskog petoknjižja, koji nose naslove „Iza lica žedan", „Iza lica brazde", „Vukovarska rapsodija", „Iza lica dnevnice" i „Licem u lice kriza". I dok smo s prvom zbirkom Lajče Perušića prolazili kroz bačke ravnice ili tonuli u svitanja na salašima, u drugoj prevladava refleksija nad smislom puta što ga je trebalo prijeći, rekao je, među ostalim, predstavljajući zbirku Milovan Miković.
Autor je i pročitao nekoliko svojih pjesama koje su tematski usko vezane za Suboticu i njezinu okolicu za koje je, unatoč dugogodišnjem izbivanju, ostao neraskidivo vezan. Glazbenim su nastupom Antonija Piuković (vokal) i Nela Skenderović (glasovir) obogatile ovu lirsku večer skladbama „Ima jedan svijet" i „Tango za Cesariu Evoru".
Tekst: Siniša Jurić i Dražen Prćić
Fotografije: Hrvatska riječ
