Nastupima brojnih tamburaških sastava na svečanoj pozornici podignutoj na središnjem gradskom trgu u Subotici, predstavljanjem bandaša i bandašice, izborom njihovih pratitelja i proglašenjem najboljih aranžera izloga, u petak, 10. kolovoza 2012. godine, započela je trodnevna središnja proslava žetvenih svečanosti „Dužijanca 2012.".
Čast otvaranja „Tamburaške večeri" s bogatim programom u kojemu je uživao veliki broj posjetitelja pripala je ansamblu „Ravnica", koji je s nekoliko svojih poznatih pjesama stvorio svečarski štimung i slavljeničko ozračje, a potom su na binu izašli ansambli „Nesanica" i „Biseri".
Nakon uvodnog glazbenog dijela programa uslijedilo je predstavljanje ovogodišnjih bandaša i bandašice Marka Križana i Suzane Nović, koje je publici predstavio mons Stjepan Beretić, kao najavu defilea za izbor njihovih pratitelja, u kojem su sudjelovali mladići i djevojke obučeni u tradicionalne narodne nošnje bunjevačkih Hrvata. Dok vijećanje, glazbeni dio programa je nastavljen nastupima tamburaških ansambala „Bekrije", „Neven" i „Hajo".
Na polovici tamburaške večeri uslijedila je dodjela nagrada najboljim aranžerima izloga, koji su svojim radovima na temu Dužijance uljepšali „vitrine" nekoliko gradskih trgovina. Treću nagradu osvojio je Petar Gaković, čije se aranžersko djelo „Drugo zrno napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi s trostrukim plodom" nalazi u izlogu prodavaonice obuće „Boreli". Marija Bošnjak je osvojila drugu nagradu za rad pod nazivom „Bogu fala", koji je izložen u izlogu robne kuće „Simpo", dok je prvo mjesto za rad „Sad će ručak", izložen u izlogu restorana „Mc'Donalds", pripalo autorima Heleni Štrbov i Ivanu Stipiću iz Đurđina. Posebna pohvala pripala je Katarini Maluckov i Žužani Šoš za rad „Ručak na strniki", koji je izložen u izlogu butika „Veruška". Najboljima su pripale knjige na temu Dužijance i prigodne novčane nagrade, koje im je na svečanoj bini uručio predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance Marinko Piuković.
Za dobro raspoloženje, pred proglašenje najljepših pratitelja bandaša i bandašice, pobrinuli su se u nastavku ansambl „Derani" i tamburaški sastav „Širok šor", a potom je uslijedio i glavni događaj večeri - proglašenje najljepših pratitelja bandaša i bandašice.
Za najlipči par koji će pratiti bandaša i bandašicu izabrani su Senka Horvat i Vedran Korponajić, a njihovi prvi i drugi pratitelji su Gordana Balažević i Ante Čipak, odnosno Martina Stantić i Marko Kujundžić.
Program tamburaške večeri koji je vodila Karolina Stantić okončan je nastupima „Klasova" i „Đurđinskih cura", a čast završnog nastupa pripala je Tamburaškom orkestru HKPD-a „Matija Gubec" iz Rume. (Tekst: Dražen Prćić)
Skupština risara i večer folklora
Ako bi gazda imao veću površinu posijanog žita, za ris bi tražio risare (sezonske poljoprivredne radnike). Pred Gradskom kućom gazda bi se nagodio s čovjekom kojeg je od prije poznavao ili je u njega imao povjerenja i vjerovao da može biti dobar bandaš i risar. S njim se dogovorio o svim pojedinostima prije i tijekom risa i, konačno, koliko će risari imati pšenice „na kosu". Taj vodeći risar je bio bandaš, i on je birao ostale risare koji su se znali već od ranije, čineći ustaljene skupine risara koji su više godina zajedno radile ris. Svaki risar bi pogodio sakupljačicu - risarušu, djevojku ili mladu ženu koja je iza njega kupila pokošeno žito „rukom rukovetala" i žito polagala u snopove. Bio je to težak, ručni posao koji se obavljao nekoliko tjedana po velikoj ljetnoj žegi i samo su najjači i najbolji mogli biti risari i risaruše. Zarada nije mogla biti velika, jer se „ris radio najčešće iz dvanaestoga" (1/12 dijela roda žita). Na koncu žetve risaruše bi oplele žitni vijenac koji je po završetku radova stavljen bandašu na šešir i svi bi pošli na salaš proslaviti Dužijancu. Tako je to nekada, prije stotinu i više godina, bilo u ovim našim krajevima sjevera Bačke, a prigodnim igrokazom na svečanoj bini na središnjem gradskom trgu u Subotici u subotu, 11. kolovoza 2012. navečer „oživljeno" na početku Skupštine risara i večeri folklora.
„Domaćin salaša" Davor Šimić i domaćica Dajana Šimić, uz majku i didu, Ružicu Šimić i Nikolu Ivankova, i djecu Dunju i Lanu Šimić, dočekali su najbolje ovogodišnje risare i risaruše: Pericu Tikvickog i Emeru Poljaković (III. mjesto), Marija Dulića i Suzanu Kovačević (II. mjesto) i najbolji i najvredniji pobjednički par - Stipana Kujundžića i Ružu Juhas.
„Imali smo zadaću pokazati kako se to nekada radilo i ja sam, kao glavni risar, došao kod domaćina i pogađao se za posao. Domaćin je nudio svoju pogodbu, a ja svoju, i svatko bi volio dobiti za sebe više. Na koncu smo se dogovorili na dvanaesti dio, odnosno svaka dvanaesta gomila žita je naša", prenio nam je najbolji risar Stipan Kujundžić izravno po silasku sa svečane bine, inače sudionik Dužijance još od 1991. godine.
Folklorno blago
Po završetku Skupštine risara uslijedila je večer folklora u kojoj su umijeće predstavljanja izvornih narodnih plesova prikazale folklorne sekcije: HKC „Bunjevačko kolo" (Subotica) - Bunjevačko momačko kolo, šokačke plesove iz Bačke i splet bunjevačkih plesova, KUD „Bratstvo" (Subotica) - plesove iz okolice Pirota, MKC „Népkör" (Subotica) - mađarske plesove iz Transilvanije, HPD „Zelina" (Sv. Ivan Zelina) - starinski plesovi i pjesme iz Zelinskog prigorja i naslovna žetelačka popjevka, Folklorni ansambl „Lisinski" (Vinkovci) - hercegovačka poskočica „Linđo i pjesme i plesovi iz Posavine", KUD „Bokreta" (Szanyi) - splet plesova iz Szanya i plesovi sa štapovima, KUD „Aleksandrovo" (Subotica) - plesovi iz Vranja i splet srbijanskih plesova, HKPD „Matija Gubec" (Tavankut) - bunjevački plesovi „Rokoko", OKUD „Mladost" (Subotica) - plesove Šumadije.
Petu godinu uzastopno domaćin salaša na Skupštini risara bio je Davor Šimić, koji se ove godine uspio „dobro pogoditi": „Pogodba je pala na dvanaesti dio, što mnogo više ide meni na ruku, a bilo je godina kada su oni znali mnogo bolje proći. Drago mi je što se, na ovaj lijepi način, nastavlja tradicija očuvanja ovih naših žetelačkih običaja, osobito prema našim mlađim pokol jenjima, na kojima je daljnja zadaća njegovanja tradicije, i što sam skupa sa svojom obitelji dio nje". (Tekst: Dražen Prćić)
Kruh kao simbol nove nade
Blagoslovom i ispraćajem iz crkve sv. Roka najljepšeg bandaškog para, Snežane Nović i Marka Križana, započeo je u nedjelju, 12. kolovoza, središnji i najatraktivniji program proslave žetvenih svečanosti Dužijance, koja se u Subotici organizira 102 godine i čime je stekla epitet jedne od najstarijih kulturnih manifestacija u Vojvodini.
Od prvog javnog okupljanja 1911. godine, kada su, zahvaljujući župniku Blašku Rajiću, sve obiteljske i salaške dužijance svoju završnicu proslavljale objedinjeno na zajedničkom misnom slavlju, do danas se ta tradicija njeguje kao zahvala Bogu za kruh i novi rod žita. U katedrali sv. Terezije Avilske svečanu misu predvodili su varaždinski biskup Josip Mrzljak i subotički biskup Ivan Pénzes.
U svojoj propovijedi biskup Mrzljak je istaknuo da slaviti Dužijancu znači zahvaljivati Bogu za plodove zemlje, za kruh svagdanji i hranu potrebnu za život, ali i da čovjek ne živi samo o kruhu nego i „o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta".
„Mi danas živimo u jednome svijetu koji je sav usredotočen upravo na svoju zemaljsku egzistenciju. Želimo da nam ovdje na zemlji bude dobro, želimo da obilujemo, da živimo u blagostanju. Okrenuti smo možda previše samima sebi, a da ne vidimo i one koji su u potrebi, kojima nije omogućena ta egzistencija na zemlji. Na žalost, i danas u ovom modernom, suvremenom svijetu postoje ljudi koji umiru od gladi. U ovome trenutku, kad smo mi ovdje, ljudi koji su također pogođeni sušom u Africi, Nigeriji, umiru od gladi. Ljudi podižu nekako svoj glas po cijelome svijetu, šalju im neke mrvice, ali to nije dosta da bi oni mogli živjeti. Mi na neki način Bogu zahvaljujemo za sva dobročinstva, ali ne smijemo zaboraviti i one koji su u potrebi, možda ne tako daleko od nas, možda koji su u našoj blizini, da im omogućimo da i oni imaju taj kruh svagdanji, da imaju od čega živjeti", istaknuo je mons. Mrzljak.
Svečanost na gradskom trgu počela je povorkom na čelu s barjaktarom Dužijance te konjanicima obučenim u svečanu graničarsku nošnju. Posjetitelji su imali priliku vidjeti i nekoliko prepoznatljivih simbola Dužijance, poput velike krune od žitnog vlaća na karucama, koju je izradio Grgo Piuković, te veliki klas kojeg su pronijeli članovi HKC-a „Bunjevačko kolo". U povorci od katedrale do gradskog Trga slobode prodefilirali su brojni sudionici, skupine risara i risaruša i sudionika u nekadašnjoj radnoj odjeći sa starim predmetima i alatima koji su se koristili za ris, te kulturno-umjetnička društva iz Vinkovaca, Tavankuta, Županje, Male Bosne, Plavne, Szanya, Bačkog Brega, Bačkog Monoštora, Šida, Svetozara Miletića, Svetog Ivana Zeline i Subotice.
Okićeni žitnim vlaćem u svečanom defileu prošli su fijakeri i karuce s djevojkama i mladićima u narodnim nošnjama, a u svečanim zapregama na trg je pristiglo i vodstvo Konjičkog kluba Bačka, kao i Tomislav Veljković, pomoćnik predsjednice Skupštine grada.
Inače, ovogodišnja manifestacija „Dužijanca 2012.", koju je organizirao Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo", počela je na Markovo blagoslovom žita, te nizom programa poput preskakanja vatre na Sv. Ivana Cvitnjaka, Dužijancom malenih, konjičkim utrkama, izložbama, natjecanjima i drugim susretima, kao i dužijancama u okolnim selima. Svi sudionici tih programa predstavljeni su u ovoj završnoj povorci, te osobito bandaški parovi iz Starog Žednika, Bajmoka, Tavankuta, Male Bosne, Sombora, Đurđina, Mirgeša i Svetozara Miletića.
Pomoći poljoprivrednicima
Završnicu svečanosti predstavlja osobito svečani čin u kojemu bandašica predaje kruh gradonačelniku, kao prvom čovjeku grada, koji potom držeći ga u rukama visoko uzdignutog prikazuje na sve četiri strane grada. Gradonačelnik Modest Dulić je, obraćajući se prisutnima, istaknuo da je kao Subotičanin veoma ponosan na činjenicu da se Dužijanca obilježava cijelo stoljeće, jer je mali broj manifestacija u državi koje se mogu pohvaliti tako dugom tradicijom i poviješću, te dodao kako je ona prethodnih godina izrasla u gradsku manifestaciju koja je simbol grada na koji su svi Subotičani izuzetno ponosni.
„Nije za utjehu, ali je žito jedna od rijetkih kultura koja je koliko-toliko ostala neupropaštena jezivom sušom koja nas je pogodila. Sušom koja će svoje pogubne posljedice tek pokazati kada se skinu ostale kulture u idućim tjednima. Suša koja je, na žalost, izazvala velike nedaće i štetu koja se procjenjuje na razini gradskog proračuna našeg grada, i zato tražimo, očekujemo i zahtijevamo od Vlade Republike Srbije da proglasi elementarnu nepogodu i konkretnim mjerama pomogne našim ratarima. Jedna od konkretnih mjera koje smo upravo mi predložili su subvencije na kamate za kredite za obnavljanje poljoprivrede sljedeće godine. Jer, ukoliko toga ne bude, pitanje je hoće li naša plodna ravnica ostati zaparložena i neobrađena, hoće li se uopće moći na proljeće posijati? To će biti samo kap u moru u rješavanju njihovih problema i zato je zaista teško slaviti kada znamo da su naši poljoprivrednici u teškom položaju, kada nisu dobili satisfakciju za svoj rad, trud, zalaganje, kada se nije oplodilo sve što su oni radili i svaki dan stvarali. Ali tradicija i vjera nas uče da i kada je teško slavimo, zahvaljujemo se Bogu u nadi i vjeri da će sljedeća godina biti bolja. Zato ovaj hleb, kruh, kruv koji primam sada, koji sam primio i vama ga pokazao gledam ne kao simbol zajedništva, jer se ono podrazumijeva i podrazumijevalo se u ratarskim žetvenim aktivnostima, ne gledam ga kao simbol rada, truda i zalaganja, nego kao simbol nove nade, vjere u bolju sutrašnjicu, u bolju sljedeću godinu", poručio je gradonačelnik Dulić.
Gosti na „Dužijanci"
Svečanosti proslave „Dužijance" prisustvovali su brojni uzvanici: gradonačelnik Subotice Modest Dulić, predsjednica Skupštine Grada Mária Kern Sólya, dogradonačelnik Subotice Blaško Stantić, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, konzulica savjetnica Vesna Njikoš Pečkaj, počasni konzul Generalnog konzulata Republike Slovenije u Novom Sadu Rajko Marić, predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske dr. Marko Babić, potpredsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske Snježana Bagić, Marija Hećimović i Marin Knezović iz Hrvatske matice iseljenika, zastupnik Skupštine Republike Srbije i predsjednik DSHV Petar Kuntić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić, ravnatelj Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov, predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća dr. Tamás Korhecz, predsjednik Njemačkog nacionalnog vijeća László Gence Mandler, pročelnica Gradskog ureda Grada Zagreba Ninoslava Zeković, , predsjednica Šokačke grane iz Osijeka Vera Erl, zamjenica predsjednika Hrvatske državne samouprave iz Mađarske Angela Šokac Marković, zamjenik direktora Fonda za kapitalna ulaganja AP Vojvodine Imre Kern, pomoćnik pokrajinskog tajnika za kulturu Milan Micić, predsjednik Gradskog vijeća Županje Gabrijel Galović, predstavnik Turističke zajednice Županje Branko Obradović, politički tajnik Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu Paul Jukic.
Fotografije: Hrvatska riječ
