Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi sv. Jakova u Plavni, koje je predvodio vlč. Josip Štefković, i procesijom dječje folklorne skupine HKUPD-a „Matoš“, koja je unijela i smjestila kip Gospe između dva oltara uz prigodno pjevanje pod vodstvom Evice Bartulov, započeo je 15. kolovoza 2014. godine, tradicionalni susret „Pod zaštitu Tvoju“ posvećen blagdanu Velike Gospe, koji ova udruga u suradnji sa župnom zajednicom organizira već šesti put zaredom.
Ovogodišnji je koncert bio drukčiji od prethodnih i izravno se nadovezao na svetu misu, na kojoj je vlč. Josip u svojoj propovijedi govorio o promicanju kako teologije o Blaženoj Djevici Mariji tako i o pobožnosti prema Bogorodici. Uz ova dva pristupa Gospi s mariološkog i marijanskog aspekta, i sam je program koncerta imao više dimenzija. Izvedbom marijanskih skladbi Albe Vidakovića odano je poštovanje prema ovom hrvatskom velikanu i ujedno obilježeno sjećanje na njegovu 100. obljetnicu rođenja i 50. obljetnicu smrti, a stihovima Alekse Kokića posvećenih Mariji ovaj je događaj poprimio ozbiljniji kulturni karakter, nego što je to praksa u pojedinim seoskim udrugama.
U kulturnom dijelu programa nastupili su mladi članovi literarnog odjela Biljana Zorić i Matej Šimić, a voditeljica ovoga odjela Tonka Šimić govorila je o Albi Vidakoviću. Ženski pjevački zbor interpretirao je Vidakovićeve marijanske pjesme, ali nije mogao pokazati sve svoje mogućnosti zbog izostanka većeg broja pjevačica. Ovakav slučaj postaje sve veći problem u ovome kraju, jer se ljudi ne žele aktivno angažirati u udrugama iz raznih razloga, a prije svega onih egzistencijalnih. No, danas pak postoji i izbjegavanje ovakvih obveza i pomanjkanje nadahnuća za sve što je duhovno. Upravo iz tih razloga Hrvati u Vojvodini još uvijek nemaju dostatan broj kvalitetnih zborova, koji bi, redovitim radom, nastupali na priredbama, koncertima, smotrama, festivalima. Na tim manifestacijama naglasak je uglavnom na pučkom pjevanju. Taj novi oblik pučke pobožnosti služi očuvanju baštine crkvenog pjevanja, ali je ujedno način izražavanja nade u Marijin zagovor. „Matoševa“ pjevačka skupina trudi se izvoditi crkvene liturgijske pjesme i tek u svom repertoaru ima i po koju pučku, ali i za to područje potrebno je redovito uvježbavati pjevanje, što mnogi ne shvaćaju, pa čak i blokiraju rad takvih skupina. Na ovoj svetoj misi starija skupina pjevačica otpjevala je dvije takve pučke pjesme.
Sudjelujući u djelu spasenja svoga Sina, Marija poprima univerzalni značaj te pripada svakomu od nas i svakoj kulturi. Tako se ona štuje u svim kulturama, koliko god se vanjskim pojavama i izričajima one razlikovale od naroda do naroda, od kulture do kulture. Mogli bismo reći i od sela do sela. Zato su tako lijepe brojne pjesme u njezinu čast. Uporno ponavljanje jedne te iste marijanske pjesme na svakoj misi, bilo bi možda umanjivanje Marijine veličine. Bogorodica zaslužuje da zborovi konstantno pripremaju nove pjesme u njezinu čast, a to podrazumijeva i žrtvovanje pjevača i zborovođa što, opet, svatko ne razumije. „Matoševe“ pjevačice to pokušavaju postići bez obzira na sve, ponekad i nepoželjne, okolnosti kojima su okružene.
U ovome ima još jedna zanimljivost: ako marijanske priredbe, poput ove, organizira netko iz Crkve, opasnost je da postanu smotra crkvenih zborova. Ako ih pak organiziraju udruge, one se pretvaraju u manifestacije. Zato je dobro što HKUPD „Matoš“ od svog osnutka usko surađuje sa župnom zajednicom i što je ovogodišnji susret „Pod zaštitu Tvoju“ održan u sakralnom prostoru.
Vrlo je važna i potpora koju župnik od svog dolaska u ovaj kraj, prije osam godina, daje aktivnostima mjesne udruge kulture. A najbolje je kad svi u crkvi zajedno zapjevaju, jer takvo ozračje zbližava ljude kako s Marijom tako i međusobno. U nekim mjestima to je postala stvarnost, a ovdje je tek u začetku. Za pohvalu je što su na ovom događaju bila nazočna brojna djeca obučena u roklje – nošnju kakvu su nekada oblačile gosponoše u Plavni, što su aktivno sudjelovali kao čitači, ministranti, recitatori i pjevači, i što su se župnom zboru pridružila većina nazočnih.
Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić
