Solidno popunjena velika dvorana Doma kulture u Sonti u subotu, 19. studenoga, bila je mjesto užitka za sve koji su došli pogledati dvosatni program Šokačke večeri, petnaeste za redom.

Temelji postavljeni 2001.

Šokačko veče je manifestacija ustanovljena pola godine prije utemeljenja KPZH-a Šokadija. Po riječima osnivača i prvog predsjednika udruge Mate Zeca, temelji ove manifestacije postavljeni su još 2001. godine u sklopu Grožđebala OKUD-a Ivo Lola Ribar. Već tada je jedna skupina članova Lole riješila stati na kraj nasilnom mijenjanju, koje bi vremenom dovelo i do cjelovitog gašenje tradicija sonćanskih Šokaca. Upravo ta skupina organizirala je zasebnu večer, u kojoj je pokazano svo bogatstvo sonćanskih starinskih običaja. Nakon donošenja Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina uslijedile su aktivnosti koje su dovele do rascjepa u OKUD-u i formiranja nove udruge s nacionalnom odrednicom. U samom mjestu bilo je puno otpora od pojedinih struktura. Ljudi, nažalost u većini oni koji su trebali preuzeti liderske pozicije, jednostavno se nisu mirili ni sa statusom nacionalne manjine, a napose s formiranjem institucije s jasno profiliranom nacionalnom odrednicom. Samo upornim radom postignuti su zavidni uspjesi, a vrijeme je pokazalo ispravnost odabira ovakvog puta.

Mali jubilej

Na petnaestoj kultnoj manifestaciji Šokadije sudjelovali su i gosti, KUU Prigorec iz Sesvetskog Kraljevca, HKUD Vladimir Nazor iz Sombora, KUDH Bodrog iz Monoštora, OKUD Ivo Lola Ribar i TS Tandora KUD-a Mažoret iz Sonte, uz folklorce, djecu i odrasle, te tamburaše domaćina. Publika je burno pozdravila i pobjednika natječaja za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom, svojega sumještana Ivana Andrašića, a prije nastupa na pozornici, u predvorju Doma kulture otvorena je i izložba Šokadijinih slikarki Ane Tudor i Bare Dobraš. Na samom početku pjevački zbor, uz pratnju tamburaša, izveo je svečanu pjesmu podunavskih Šokaca Šokadija, autorice Božane Vidaković. Uzvanike i publiku pozdravio je predsjednik Šokadije Zvonko Tadijan.

„Kad nešto postoji petnaest godina, širi se i raste, svaki put s novim gostima, samo po sebi je za čestitanje. Puno mi je srce kad vas vidim u ovom broju, a osobito me veseli što su u prvom redu zastupljene institucije naše zajednice i Crkve. Dužnosnici općine Apatin nisu tu, iako su uredno pozvani, valjda su zauzeti drugim obvezama. Svi znate da je isključivi cilj ove manifestacije očuvanje naše bogate tradicije, kako etnološke tako i folklorne i jezične, što sve skupa tvori i čuva naše nacionalno biće na ovim prostorima“, rekao je među ostalim Tadijan. Potom je sve prisutne pozdravio i generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici Velimir Pleša. Uz urnebesni pljesak kulturno-umjetnički program otvorila su djeca domaćina sa spletom šokačkih igara. Ništa manje pljeska nisu pobrali ni Šokadijini seniori za splet Šokačke pisme i igre. Somborci su se predstavili Bunjevačkim igrama i Igrama iz Posavine, a gosti iz Sesvetskog Kraljevca prikazali su Dodole i koreografiju Tancala bi al ne mogu. Najdublje emocije kod publike probudila je MPS Bodroški bećari s dvije starinske pisme monoštorskih Šokaca. U izvedbi folkloraca Lole prisutni su vidjeli Šokačke igre i pisme iz Sonte, ali ne tradicionalne, nego koreografiranu kombinaciju srbijanskog koraka i narodnih nošnji sonćanskih Šokaca. U završnici programa temperaturu u dvorani podigli su tamburaši Tandore u izvedbi nekoliko odlično uvježbanih numera. U odjavi programa visprena voditeljica programa Maja Andrašić čestitala je predstojeći imendan svima Katarinama i zahvalila se publici na odazivu.

Antrfile

Natječaj Za lipu rič

Na ovogodišnjem natječaju Za lipu rič, devetom za redom, za najljepšu neobjavljenu pjesmu pisanu šokačkom ikavicom (od sedam pristiglih) proglašena je pjesma Lik za tugu autora Ivana Andrašića.

Lik za tugu

Zaspala je slavonska ravnica.

U lutanju tražim srcu mira.

Oko mene puno novi lica,

A tambura u dno duše dira.

 Tamburašu, neka žalit žicu!

Možeš mi do tuđe zore svirat,

Vojvođansku pozdravit ravnicu,

Al neka mi tešku ranu dirat!

Pivaj mi o slavonske žitnice,

Pivaj i o ravne Vojvodine,

Pivaj mi o garave Šokice,

O rodnoga sela u daljine.

Nek mi tugu liči pisma tvoja

I nek čaša razbita zaječi,

Jel znadem da stara mater moja,

Još i danas zamnom tijo dreči.

                                                                                                                                                                        Izvor: Hrvatska riječ (K. P.)