Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo" organizirao je i ove godine „Veliko prelo", popularnu pokladnu manifestaciju s dugom tradicijom, izniklu iz narodnog običaja bunjevačkih Hrvata. Za razliku od nekoliko prijašnjih godina kada je ovaj događaj organiziran u puno većem prostoru Dvorane sportova, ovogodišnje prelo je, poput lani, održano u manjem izdanju, u Velikoj dvorani „Bunjevačkog kola". Na prelu, koje je održano 28. siječnja 2012. godine, bilo je nazočno nešto preko 200 gostiju.
Nazočne, a posebice uzvanike i sponzore, pozdravio je predsjednik HKC-a „Bunjevačko kolo" Ivan Stipić. On je u svojem obraćanju istaknuo kako je „Veliko prelo" izričaj radosti, ali i ponosa što i teška vremena ispunjamo zajedništvom i druženjem.
„'Veliko prelo' je uvijek veliko, bez obzira na broj posjetitelja ili skučenost prostora. Veliko je stoga što ga mi činimo velikim. I to upravo tako što se skupa osjećamo bliski jedni drugima, jer u jednostavnosti i skromnosti brišemo sve one razlike koje bi nam smetale da budemo jedinstveni. Prisutnost gostiju svjedoči tu istinu. Uz sudjelovanje mladih koji nas osvježuju, narodne nošnje koje nas oduševljavaju, pjesme koje nas razveseljavaju i razgovor koji nas obogaćuje, večeras smo ponosni i sretni", kazao je predsjednik HKC-a Ivan Stipić.
Prelo je otvorio gradonačelnik Subotice Saša Vučinić naglašavajući njegov značaj u očuvanju vrijednosti zajedništva i obitelji. „Stup svakog društva i zajednice su ljudi, a stup svakog čovjeka je njegova obitelj. 'Veliko prelo' je manifestacija koja spaja vrijednosti zajednice i obitelji i kao takva zaslužuje pozornost i nazočnost članova zajednice, kao i njihovu ljubav", kazao je gradonačelnik Saša Vučinić.
Predsjednica Organizacijskog odbora „Velikog prela" Ružica Šimić u izjavi za HR kaže kako HKC „Bunjevačko kolo" nastoji sačuvati tradiciju, ali i autentičnost ove manifestacije, koja je prvi puta organizirana daleke 1879. godine.
„Trudimo se što više i bolje očuvati autentičnost prela, kakvo je ono bilo. I prije 134 godine u hotelu 'Pešta' održavao se ovakav tip prela, tzv. balni, a tako smo uradili i ovoga puta. I samom 'živom slikom' na pozornici želimo dočarati nekadašnji način življenja, koji se danas, u odnosu na vrijeme prije gotovo stoljeće i pol, veoma razlikuje«, rekla je za HR Ružica Šimić.
I ovoga puta organiziran je izbor za „najlipču prelju". U konkurenciji desetak djevojaka, ovu titulu ponijela je Marija Kujundžić, učenica OŠ „Ivan Milutinović" u Subotici. Za prvu pratilju izabrana je Senka Horvat, a za drugu Martina Stantić, obje učenice subotičke Gimnazije „Svetozar Marković".
U programu večeri sudjelovali su i članovi folklornog ansambla HKC-a „Bunjevačko kolo", koji su izveli Bunjevačko momačko kolo. Goste su do kasno u noć zabavljali tamburaški sastavi „Hajo" i „Biseri", a organizirana je i tombola čija je glavna nagrada bila - odmor u toplicama u Gyuli (Mađarska) za dvije osobe.
Za najljepšu preljsku pismu, od 15 prijavljenih, izabrana je „U noći prela" čija je autorica časna sestra Blaženka Rudić. Druga nagrada pripala je Nedjeljki Šarčević, a treća Bori Karadži. Povjerenstvo koje je biralo najljepšu preljsku pismu činili su: Tomislav Žigmanov, Željka Zelić, Katarina Čeliković, Mirko Kopunović i Zvonko Sarić.
Ovogodišnjem „Velikom prelu", među ostalim, nazočni su bili i generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, predsjednik Skupštine Grada Subotice Slavko Parać, dogradonačelnik Subotice Pero Horvacki, predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća Darko Sarić Lukendić te predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i republički zastupnik Petar Kuntić.
Iako je prelo proteklo bez nazočnosti dužnosnika iz Hrvatske, među gostima su bili predstavnici „Šokačke grane" iz Osijeka, kao i dugogodišnji gosti ove subotičke manifestacije iz Vukovarsko-srijemske županije, koja je bila jedan od pokrovitelja ovog događaja.
Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Hrvatska riječ
U noći prela
U noćima tugaljivim
ko bunjevačka duša,
tinjaju sićanja
ko lampaš u pendžeri.
Sićanja na poklade i prela,
kolo i tamburice,
momačke čizme i svilu,
opaklije i striganske kapute,
krumpiraču i fanke...
U noćima zimskim
kad pobili ravnica
i ožive salaši
na srebrnoj misečini
čeljad se krene na prelo.
Tambure dodirnu srca
i pisma poteče ko nit
što spaja juče i sutra
a divan razgali dušu
ko jutarnja pisma ševe.
Izvuči tinj
da se ne utrnu sićanja
ko lampaš u pendžeri.
Da se ne utrnu.
Barem ne noćas.
U noći prela...
(s. Blaženka Rudić)
