Sredinom rujna 2013. godine subotički redatelj Rajko Ljubič završio je snimanje još jednog filma, ovoga puta igranoga, za razliku od prethodnih koji su pripadali žanru dokumentarnih filmova čije su se teme vezivale uz život bunjevačkih Hrvata. Film nosi naziv „Roko i Jula, bunjevačka tragedija“ prema temi tragedije Williama Shakespearea „Romeo i Julija“.

Tema je aktualna, a sam je redatelj filma opisuje: „Tema je velika, grandiozna. Prikazati mlade ljude u žaru njihova optimizma, u svijetu u kojem je često više lošeg i nejasnog nego dobrog. I sve to utopiti u ambijent, jezik i običaje Bunjevaca Hrvata i onih ostalih Bunjevaca, koji čine one dvije suprotnosti koje stoje na putu sreći zaljubljenima. Je li takva jedna priča moguća u današnjem svijetu i subotičkom okruženju? Mislim da jest, jer je sve ostalo isto od početka povijesti. Nerazum još uvijek stoji kao kakva brana dobroti.“

Iako je film završen, glavni posao autoru tek predstoji, a kojeg on u šali opisuje najdosadnijim, a to je montaža, odnosno oblikovanje zamisli na računalu, koje traje satima, danima, tjednima. Iz snimljenog materijala treba izvući cjelinu koja treba biti zanimljiva, poučna i povrh svega zabavna.

Posao glavnog redatelja i snimatelja odradio je Rajko Ljubič. Ostali dio suradnika činila je glumačka ekipa: Julu i Roku igrali su Andrea Dulić iz Đurđina i Martin Sudarević iz Subotice, a u filmu su sudjelovali i Martin Gabrić, Zvonko Vidaković, Ankica Pešut i Gabrijela Sudarević s Verušića i Subotice, te Dubravko Bilinović, Mladen Petreš, Marko Križan, Ivan Merković, Daniel Križan, Petar Stantić, Bernadica Vojnić Mijatov, Ivica Dulić, te kompletan folklorni odjel i tamburaši HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta. Obitelji Sarić, Tumbas i Sudarević ustupili su svoje domove i dvorišta za snimanje pojedinih scena ovog filma, a pojedine scene su snimane u prostoru župe Srca Isusova i na etno salašu Balažević u Tavankutu.

„Kako je snimanje odmicalo sve se više pokazivalo kako su ovi glumci naturščici ‘željni glume’, te ih stoga i ohrabrujem, i njih i njihove organizatore, da naprave kazališnu skupinu u Tavankutu i iskoriste taj žar koji postoji. Višestruko ćete biti iznenađeni rezultatima. S ovakvim dobrim ljudima snimanje nije bilo teško, uz dobru organizaciju trajalo je oko dva tjedna“, istaknuo je Ljubič.

O načinu financiranja redatelj nije iskazao toliki pozitivizam: „Financiranje je bilo jednostavno: kako niotkuda obećanih sredstava, zavio sam u crno kućni proračun. Da, i tako se mogu snimati filmovi. Nadam se da će ponešto stići kasnije i bar malo pokriti troškove koji su do sada napravljeni.“

Andrea Dulić, studentica francuskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti na I. godini Sveučilišta u Zadru, u filmu glumi glavnu žensku ulogu, Julu: „Do sada sam glumila u nekoliko kratkih filmova i u po nekoj predstavi, ali moja uloga nikada nije bila ovako velika. Bilo je puno anegdota koje ću pamtiti cijeli život. Najzanimljiviji dojmovi su mi Rajkove riječi sa snimanja filma: ‘Ovo je bilo sjajno! A sad idemo još jedanput!’ Neki bi možda i negodovali, ali ipak bi s osmijehom odglumili još koji put tu scenu. Ništa mi nije bilo teško, uživala sam u svojoj ulozi, ma koliko puta morala ponavljati i koliko god sati dnevno izdvojiti.«

Martin Sudarević, student I. godine Geodetskog fakulteta u Zagrebu, u filmu glumi glavnu mušku ulogu – Roku. Martin je, za razliku od Andreje, tijekom svog djetinjstva bio više angažiran kao glumac. Još je kao dječak s Rajkom snimio već četiri kratkometražna igrana filma, te jedan film za udrugu „Naša djeca“. „Na mene je ovo snimanje prvenstveno ostavilo dojam zbog količine vremena i živaca koji su potrebni da bi se ono organiziralo. Bilo kakav angažman i u najmanjoj stvari je koristan, jer učiš nešto novo, skupljaš iskustvo i oslobađaš se, upoznaješ ljude i čuješ njihove životne priče. Kad nešto voliš i želiš onda nije naporno i uzaludno, ali potrebna je žrtva, jer svi imaju i nekog drugog posla, nešto što drugo u životu rade. Sve je to valjalo uskladiti. Ali, vrijedno je cilja, jer ćemo imati nešto na što ćemo kasnije biti ponosni.“

Premijera filma planira se održati tijekom božićnih blagdana.

Tekst i fotografija: Ivica Dulić