U sklopu 24. Saziva Kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, u četvrtak, 16. srpnja 2009. godine održana je već tradicionalno i multimedijalna večer, tijekom koje je predstavljena najnovija knjiga književnika, esejista i filozofa Tomislava Žigmanova «Prid svitom – saga o svitu koji nestaje». Sjećanja na život na Čikeriji, malenom naselju koje je danas velikim dijelom raseljeno, Žigmanov je uspio zabilježiti i trajno sačuvati u svojoj knjizi.
«Knjiga je nastala kao neka vrst odgovora na ono što se oko nas događa kada je u pitanju pisana 'rič'. Postavio sam sebi pitanje može li se književno kvalitetno i na jeziku ljudi o kojima se treba pisati, iznijeti nešto drukčije. I pokušao sam. Došao sam do sljedećeg zaključka - na ikavici se, tom govoru koji se prezire ili se s njim sprda, može književno dostojno pisati samo ukoliko su u pitanju monolozi ili dijalog. I tako sam krenuo u propitivanje na koji način prenijeti čitateljima monolog koji će biti sadržajno navezan», pojasnio je Žigmanov.
Najnovije Žigmanovljevo književno ostvarenje sastoji se od deset životnih pripovijesti, koje su na koncu sažete u dijalog dvoje starih mještana Čikerije. Dva glavna momenta koji oslikavaju nekadašnji način života bačkih Hrvata, odnosno likova u knjizi su, ističe Žigmanov, prihvatiti postojeće stanje, ali ne miriti se s njim.
«U knjizi su u pet pripovijesti likovi žene, a u pet su to muškarci. Sve se završava dijalogom koji se na Čikeriji vodi između dvoje starih ljudi, koji onda sažimaju i kazuju čitateljima kako su završili glavni likovi ovih pripovijesti. Dva su glavna momenta, koja čini mi se, oslikavaju taj svijet. Prvi je prihvatiti ono što imamo takvo kakvo jest, a druga poruka naših ljudi je – ne miriti se s tim», zaključio je u svom izlaganju autor knjige Tomislav Žigmanov.
Tijekom večeri, u dvorištu galerije HKPD «Matija Gubec», nazočni su imali prigodu pogledati i kratki dokumentarni film o Kati Stantić, ženi koja je posljednja živjela na čikerijskom salašu 268, te ekraniziranu pripovijest iz Žigmanovljeve knjige, pod nazivom «Sve arende u sluge Ente».
Redatelj filmova, Rajko Ljubič, navodi kako zajedničkim prikazivanjem dvaju filmova želi ukazati na sličnosti između fikcije i stvarnoga života.
«Pukom slučajnošću sam napravio jedan video zapis o životu Kate Stantić. Kada je Tomislav napisao ovu knjigu, uvidio sam da je Kata kao proizašla iz nje, te mi je stoga bilo zanimljivo od već ranije snimljenog materijala napraviti kratki dokumentarni film o njoj. Zajedničkim prikazivanjem ovih dvaju filmova, želim pokazati kako su fikcija, odnosno film 'Sve arende u sluge Ente' i stvarni život prikazan u filmu o Kati Stantić, zapravo vrlo slični», rekao je Ljubič.
Kao autor brojnih dokumentarnih filmova o tradiciji i običajima bačkih Hrvata, te istaknutim pripadnicima hrvatske manjinske zajednice, Ljubič se, kaže, vodi jednim ciljem, a to je trajno zabilježiti nekadašnji način života hrvatskog naroda ovoga kraja.
«Moj cilj pravljenja ovakvih filmova je krajnje jednostavan, a to je da se proba zabilježiti što je moguće više autentičnih priča Bunjevaca-Hrvata, koji su od ovoga kraja napravili civiliziranu životnu sredinu. Nastojim pronaći stare ljude odnosno stara svjedočenja, kako bi što više ostalo zapisano o životu 'naših ljudi' u posljednjih 400 godina», ističe filmski redatelj Rajko Ljubič.
Autorica: Marija Matković
Photo: Ivan Ivković Ivandekić - Klapim
Tekst je preuzet s web portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.
