Prvi od nekoliko planiranih koncerata u 40-oj godini rada Subotički tamburaški orkestar je u upriličio s gostima, Tamburaškim orkestrom Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca. Koncert je održan 29. siječnja 2016. godine, u velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. Naime, sjećajući se nastupa Subotičkog tamburaškog orkestra na osječkim festivalima kao uzora, kada je i sam kao učenik škole svirao u orkestru, dirigent križevačkog ansambla Igor Kudeljnjak je prije četiri godine pozvao subotički orkestar u Križevce. Ovoga puta su Križevčani uzvratili posjet. Osim kompozicija koncertne tamburaške literature za orkestar i soliste, na repertoaru orkestra škole iz Križevaca su i svjetski popularne te folklorne i druge kompozicije. Gosti su se subotičkoj publici predstavili tamburaškim skladbama Adalberta Markovića, Miljenka Prohaske, Zdravka Šljivca, Bože Potočnika, Pietra Mascagnija i Astora Piazzole, a kao solisti su nastupili Ivan Koprić na braču i Toska Lumezi na flauti.
U Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima već dugi niz godina postoji odjel tambure, a tamburaški orkestar sada s oko 35 članova djeluje gotovo 40 godina, pojašnjava ravnateljica škole Branka Špoljar. Od 420 učenika, koliko ima ova škola u 15 različitih programa od vrtića do srednje škole, 60 ih je na tamburaškom odjelu u osnovnoj i srednjoj školi.
Dirigent Igor Kudeljnjak kaže da preferira koncertnu tamburašku literaturu pisanu za tamburaške orkestre. Smatra kako osobito treba njegovati stare majstore koji su prije stotinjak godina učili kompoziciju u centrima svjetske glazbe, na konzervatorijima i akademijama u Beču, Pragu, Budimpešti. Nažalost, kompozicije tih starih majstora su premalo istražene, kaže Kudeljnjak.
Od starih i suvremenih skladatelja koje orkestar preferira, tu su Roko Šimunaci, Dragutin Hruza, Adalbert Marković, Božo Potočnik, Julije Njikoš, Tomislav Uhlik, Siniša Leopold. „Cilj je mlade autore na zagrebačkoj glazbenoj akademiji na neki način stimulirati da skladaju za tamburu, jer je to jedini način da se ovaj instrument stavi na mjesto koje joj pripada, a to su visoke škole i velike koncertne dvorane“, kaže Kudeljnjak.
Ipak, u školi se puno koriste skladbe pisane za violinu, flautu, jer za individualnu nastavu još uvijek ima malo literature. Kao jedan od razloga za ovakvo stanje glede literature, Kudeljnjak navodi to što hrvatske visokoškolske glazbene ustanove nemaju odjel za tamburu.
Iako se tijekom 40 godina postojanja Subotički tamburaški orkestar trudio istražiti izražajne mogućnosti tambure i tamburaškog orkestra, ovaj nastup se može pamtiti po „pizzicato“ tehnici koju je orkestar prikazao svirajući Pizzicato polku. Iako je subotička publika na Božićnom koncertu orkestra imala prilike čuti Pizzicato polku, ova tehnika na tamburama je tek sada dobila svoj odgovarajući zvuk, kaže umjetnički voditelj STO-a Stipan Jaramazović.
Na programu Subotičkog tamburaškog orkestra koji je nastupio pod dirigentskom palicom Marijane Marki su se osim Pizzicato polke našle skladbe Straussa i bečkih filharmoničara, te jedna skladba Bože Potočnika. „Svaka kompozicija je izazov za sebe, jer se moraju riješiti određeni tehnički i tonski problemi. Da bi se postigla kompaktnost orkestra važno je slušati i sebe i čitav orkestar“, kaže dirigentica orkestra Marijana Marki.
Orkestar trenutno broji 35 članova i već se priprema za natjecanje u Osijeku i Rumi, a krajem lipnja se planira održati koncert posvećen 125. obljetnici rođenja Pere Tumbas Haje.
Izvor: Hrvatska riječ (N. Skenderović)
