Virtualna šetnja kroz Šokačku kuću u Vajskoj

Od srpnja 2019. godine šokački Hrvati iz donjeg Podunavlja imaju u Vajskoj svoje mjesto okupljanja, prostor za čuvanje i njegovanje svoje baštine i kulture – svoju Šokačku kuću. Podsjetimo, nju je vajštanska Hrvatska kulturna udruga Antun Sorgg kupila zahvaljujući financijskoj potpori Vukovarsko-srijemske županije, potpori Hrvatskog nacionalnog vijeća, a na inicijativu njegova dopredsjednika Željka Pakledinca. To je ujedno i mjesto gdje spomenuta udruga ima svoje sjedište za rad, kao i prostor za održavanje brojnih manifestacija i događaja, okupljanje tamošnjih Hrvata, te predstavljanje kulturne ponude zainteresiranima.

Radovi u kući i oko nje

Uz podsjećanje kako za dolazak u posjed Šokačke kuće u Vajskoj veliku zahvalnost u prvom redu duguju Vukovarsko-srijemskoj županiji i njenom županu Boži Galiću, član HKU-a Antun Sorgg Željko Pakledinac kaže da je kuća u vrijeme kupnje bila u dosta dobrom stanju pa tako nije iziskivala velike radove i adaptacije. Sve je u njoj ostavljeno identično kako je nekada bilo, nijedan zid nije srušen niti obijen, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje i jedne manje prostorije za koju je plan da postane knjižnica.

„Ono što smo prvo uradili je molovanje svih prostorija, i to na način kako se to nekada radilo. Tu smo imali pomoć naše mještanke iz Plavne Evice Bartulov, koja to zna raditi i zidove u kući nam je ona izmolovala. Nakon toga smo pozvali ljude koji imaju stari namještaj i stare stvari da nam ih ustupe na korištenje. Sve što je donirano je evidentirano i nitko za to nije tražio nikakvu nadoknadu. U prvom redu veliku zahvalnost u tom smislu dugujemo obitelji Šimunović iz Vajske koja nam je donirala namještaj i stvari za opremanje tzv. pridnje sobe i kuhinje, a tu je i obitelj Kovačev iz Bođana koji su također donirali namještaj. Za vrlo kratko vrijeme uspjeli smo opremiti ove dvije prostorije, imamo namještaj i za drugu sobu, što planiramo završiti do Zavitno-zavičajnog dana u Vajskoj početkom srpnja, kao i ljetnikovac u dvorištu koji je pri završetku (treba se još uraditi betoniranje, pod i opremiti stolovima i klupama)“, navodi Pakledinac.

Kako dodaje, plan je od sredine ove godine krenuti s turističkom ponudom i predstavljanjem Šokačke kuće.

„Tim povodom smo pokrenuli razgovore s predstavnicima Turističke zajednice općine Bač da nas uvrste u svoju ponudu, zahvaljujući čemu bi ova kuća ostvarivala prihode i tako mogla sama sebe održavati. Također nam je plan da u zadnjem dijelu dvorišta podignemo tri-četiri bungalova za smještaj oko deset osoba, odnosno turista, koji bi bili u prilici vidjeti bogatu i šaroliku turističku ponudu Općine Bač. U okviru toga ljetnikovac bi bio predviđen i za ponudu naše domaće hrane i proizvoda. Plan nam je da se u turističku ponudu uključimo i s ljudima iz Hrvatske (Vinkovci, Ilok itd.), budući da Općina Bač ima projekt koji radi s općinama Lovas i Ilok.“
U dvorištu Šokačke kuće je i jedna prostorija koju je, prema riječima Pakledinca, prethodni vlasnik koristio za sušenje i preradu domaće paprike, te je plan da se peć korištena za tu namjenu sačuva, uz želju da se taj prostor opremi u vidu muzeja, odnosno izložbenog prostora (za slike s likovnih kolonija).

Opremanje i uređivanje

U opremanje i uređivanje Šokačke kuće u Vajskoj od samog je početka intenzivno uključena članica HKU-a Antun Sorgg i voditeljica njezine sekcije Vridne ruke Aleksandra Pakledinac, koja ističe da su sve prostorije namještene na način kako su to nekada Šokci radili.

„Tu je tzv. pridnja ili čista soba s krevetima na kojima su specijalni perjani jastuci s karakterističnim heklanim jastučnicama. U starim šokačkim kućama su bili zemljani podovi, a u posebnim prostorijama se nalaze krpare i ćilimi koji su tkani na razbojima. Nošnje koje imamo ovdje su stare preko sto godina. Dio smo dobili od naših starih, a dio kupili sredstvima iz projekata. Karakteristično za nošnje iz Bača, Vajske, Plavne i Bođana su šljoke, vez, hekle odnosno heklani rubovi na rukavima, na skutama. Tu je i dereklijani materijal koji je tkan ručno prije sto godina, dobili smo dosta skuta, oplećaka, prsluka. Imamo i nošnju koja je bila u vlasništvu jedne plavanjske obitelji oko 80-90 godina, a potječe iz Subotice. Imamo puno i vezenih stvari, pokrivača za krevete. Tu su i brojni predmeti i sprave koje su koristili naši stari, od preslica, čunkova za tkanje, razboja, šinika (drvena posuda kojom su se hranile životinje), saćura (u njima se mesilo), kačica za mast, korpi u kojima je kruh kisnuo pa se nosio u pekaru. Potom tu su stari tanjuri, glačala, stari lavabo, stari radio, sanduci (jedan je iz 1884. godine) u kojima se čuvao štafir, odnosno s kojima je mlada dolazila u kuću gdje se udala, svete slike, ladičari u kojima su se čuvali sudovi, a kad su bili svatovi u njih su se stavljali kolači“, navodi ona, dodajući kako su većinu toga restaurirali na način da su ih nakon pranja samo premazali lanenim uljem, ne želeći im kvariti prirodnost i izvornost, i uz želju da opstanu barem još toliko godina koliko su služili naše pretke.

Aleksandra Pakledinac kaže kako na ovom mjestu djeluje i desetak članica sekcije Udruge, koja se zove Vridne ruke i koje pripremaju jela i poslastice po receptima naših starih, a bave se i vezom i drugim ručnim radom.

„Otkako je presječena vrpca prije skoro dvije godine, uvijek smo otvoreni, pozivamo ljude da dođu, da se upoznaju s našom tradicijom. I dalje se mnogo njih javlja koji bi htjeli nešto darovati. Nadamo se da će se uključiti i naša djeca i da ćemo imati nasljednike koji će sve ovo nastaviti njegovati i čuvati«, poručuje ona na koncu.

Dobročinitelji i aktivni članovi Udruge

Članovi obitelji Šimunov iz Vajske veoma su aktivni u HKU-u Antun Sorgg, a ističu se, kako je navedeno, i po pitanju donatorstva oko opremanja Šokačke kuće. Amalija Šimunović, rodom iz Đakova, otkako je došla u Vajsku prije četiri godine, aktivna je u svim porama života ovog podunavskog sela.

„Dajemo se i fizički i psihički, radosno i od srca, maksimalno smo angažirani i u vjerskom i u društvenom životu Vajske, jer vidimo smisao za sve nas, za cijelo selo, a pogotovo za djecu koja su uključena u sekcije Udruge. Što se tiče Šokačke kuće, za pridnju sobu smo iz suprugove obitelji Šimunović dali stari namještaj – krevete, stol i stolice. U dvorištu su ne jednom bili organizirani radovi, razne akcije, i kad god je što trebalo, spremanje, uređenje dvorišta, pa i oko organiziranja manifestacija, suprug i ja, kao i naš najmlađi sin se angažiramo i pomažemo koliko možemo. Ja sam inače iz Đakova, gdje smo prije živjeli sa suprugom. On se na svoju djedovinu vratio prije devet, a ja sam s najmlađim sinom (dva starija su ili tamo kod bake ili u Osijeku gdje studiraju) došla ovdje prije četiri godine“, kaže Amalija, koja je i redovita dopisnica našeg tjednika.

Tekst: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)