Gaja Alaga, akademik, teorijski nuklearni fizičar (Lemeš, 3. 7. 1924. – Zagreb, 7. 9. 1988.)

Akademik Gaja Alaga je osnovno i srednje obrazovanje završio u Lemešu i Somboru. Studij je započeo na Tehničkom fakultetu u Budimpešti 1943. godine i nastavio najprije na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, a potom na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1946. godine. Na istom je fakultetu diplomirao (1950.) i doktorirao (1955.), gdje je i zaposlen. Izabran je za docenta 1958. godine, a za izvanrednog profesora 1961. godine. Postao je redoviti profesor 1966. godine u Zavodu za Teorijsku fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Paralelno radi i na Institutu Ruđer Bošković.

Međunarodna afirmacija akademika Alage počinje s njegovom specijalizacijom u Institutu Niels Bohr, Kopenhagen (1952. – 1954.). Tamo objavljuje, u suradnji s A. Bohrom i B. Mottelsonom budućim Nobelovcima, rad o izbornim pravilima u zračenju jezgre emisijom fotona i elektrona. Međunarodni boravci se nastavljaju najprije u Lawrence Radiation Laboratory, Berkeley, USA (1958. – 1959.). Boravio je i na New York State University (1964. – 1965.). Nešto kraći boravak je bio u Parizu 1967. godine. Akademske godine 1973. – 1974. je na Ludwig Maximilian Universität München. Još jedan boravak je uključio Uppsalu 1977. godine. Njegova znanstvena postignuća omogućila su mu važne međunarodne kontakte i međunarodni ugled. S druge strane, velik broj boravaka u prestižnim međunarodnim centrima je istovremeno pojačavao njegov visoki međunarodni status te ga snabdijevao obiljem iskustava, koja će prenositi domaćoj sredini. Imao je ponudu za rukovodeće mjesto u znanstveno-istraživačkom centru vani, ali se opredijelio za Zagreb, kao centralno mjesto svoje aktivnosti. Priznanja je dobio i u Hrvatskoj. Postao je članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada JAZU) 1968. godine. Obnašao je niz rukovodećih funkcija u akademskim krugovima i u Hrvatskoj i izvan nje.

Napustio nas je u punom naponu sposobnosti, prerano, baš u trenucima kada su njegove zamisli i o znanstvenom radu i u organizaciji tog rada došle u fazu uspješne realizacije. Visoko cijeneći ulogu akademika Alage u razvoju svjetske znanosti, svjetski autoriteti iz nuklearne fizike, njih više od dvadeset, su svojim radovima tiskanim u časopisu Fizika 22 (1990) 1, odali akademiku svoje poštovanje i počast.

Znanstveni doprinos

Radi boljeg sagledavanja doprinosa akademika Alage, nudimo neupućenom osnovne informacije o teorijskoj nuklearnoj problematici. Atomska fizika, koja obrađuje ponašanje sustava elektrona pod utjecajem atomske jezgre je u povoljnom položaju, jer su u tom kompleksu poznate elektromagnetske sile, koje upravljaju sustavom. Nuklearna fizika poznaje, doduše, svoje konstituente: protone i neutrone, no do danas nemamo konačan teorijski opis sila među njima. U toj situaciji se pristupa smišljanju modela za opis jezgrinog ponašanja. Nije za zaboraviti da su Bohrove ideje o jezgri kao kapljici nuklearne materije i otkriće fisije dovele do nuklearnih reaktora i bombi. Model kapljice, koji je postepeno proširivan, i model jednočestičnih orbitala, koji je analogan elektronskim orbitama, dva su ekstrema opisa fenomena unutar atomske jezgre. Tijekom svog boravka u Kopenhagenu, akademik Alaga je, u društvu budućih nobelovaca Bohra i Mottelsona, imao vlastite ideje o ponašanju jezgre pri emisiji beta i gama zračenja. Formulirao je izborna pravila za prijelaze među kolektivnim stanjima uzbuđene deformirane jezgre i ta su pravila dugo vremena bila sastavni dio udžbenika nuklearne fizike. Kasnije je sa suradnikom Ialongom i nastavno tome s mlađim suradnicima napravio korake prema povezivanju dva ekstremna modela: zajedničko ponašanje definiranog dijela jezgre i čestičnog. Objavio je mnogo drugih vrijednih radova iz područja nuklearne fizike, no slijedeći radovi su imali izuzetan utjecaj na razvoj nuklearne fizike.

Rad, G. Alaga, K. Alder, A. Bohr, and B.R. Mottelson „Intensity Rules for Beta and Gamma Transitions to Nuclear Rotational States“, Dan. Mat. Phys. Medd 29. No. 9 (1955) 1 objavljuje otkriće o intenzitetu prijelaza među stanjima deformirane atomske jezgre, koja su rotacijskog karaktera. Ona uključuju i prijelaze pri emisiji gama kvanta i emisiji elektrona. Time je dobiven i alat za klasifikaciju stanja deformiranih atomskih jezgri. Proširivanje ovakve aktivnosti Bohra i Mottelsona u smjeru stvaranja ukupne slike o strukturi atomskih jezgara dovela ih je kasnije do Nobelove nagrade 1975. godine.

Akademikov samostalni rad, G. Alaga: „New Type of Selection Rules in Beta Decay of Strongly Deformed Nuclei“ Physical Review 100 (1955) 432, odnosi se na beta prijelaze među stanjima jako deformiranih jezgri. Objavljena je tablica koja se mogla primijeniti na analizu takvih prijelaza.

Rad, G. Alaga: „Selection Rules for Beta and Gamma Particle Transitions in Strongly Deformed Nuclei“ Nuclear Physics 4 (1957) 625 zaokružuje temu selekcijskih pravila u slučaju velikih deformacija jezgre za beta i gama prijelaze. Selekcijska pravila su objavljena, u slučaju beta prijelaza do razine drugog stupnja zabranjenosti, a u gama prijelazima do oktupolnih električkih i magnetskih prijelaza. Rad proširuje njegove već postignute rezultate. Ukupni rezultati akademika Alage posvećeni izbornim pravilima su u profesionalnim krugovima poznati kao Alaga Selection Rules ili Alagina izborna pravila i često su imala mjesto u udžbenicima nuklearne fizike.

Akademik Alaga je u suradnji s G. Ialongom iskoraknuo iz ekskluzivnog opisa jezgre samo kroz kolektivne stupnjeve slobode. Visoku citiranost, za ono vrijeme, ima i sljedeći rad. G. Alaga and G. Ialongo: „Semimicroscopic Description of Even Hg Spectra“, Physics Letters 22 (1966) 619. U tom radu se na stanja harmoničkog vibratora vežu stanja pridružena individualnim protonskim orbitama ili nedostatcima takvih protona u ukupnoj valnoj funkciji jezgre; „holes“, takozvanim rupama. Taj novitet će akademik kasnije razvijati sa svojim mlađim suradnicima uz termin grozdova. Glavne smjerove akademikovih istraživanja su nastavili njegovi intelektualni nasljednici. Akademik Dubravko Tadić je preuzeo tematiku slabih interakcija. Akademik Vladimir Paar je naslijedio rad na nuklearnoj spektroskopiji.

Gaja Alaga, izuzetna osobnost

Akademik Alaga potječe iz hrvatske, bunjevačke i zemljoposjedničke obitelji, koja je plemićki status stekla 1722. godine. Živio je, bez otvorenog političkog angažmana, u dva totalitarna sustava ne dočekavši krah sistema, koji ga nije štedio. Nevjerojatno je, kako je u tim okolnostima uspio postići međunarodnu afirmaciju često se suprotstavljajući ideološkim zabludama. Godine 1949. je privremeno maknut s fakulteta radi svog zemljoposjedničkog („kulak“) podrijetla. Imao je sreću izbjeći fizički obračun, koji je za njega i za grupu sličnih pripremila lijeva grupacija vršnjaka. Tijekom specijalizacije na Institutu Niels Bohr, u Kopenhagenu, temeljito se upoznao s kvantnom fizikom. Ni danas, u našoj sredini, nije prepoznata stigma, koju je kvantna teorija izazivala kod totalitarista obadviju boja. Akademik Alaga je tu kvantnu (relativno opasnu) teoriju godinama, kroz razne komponente, predavao na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1964. bio je prvi potpisnik dokumenta koji se suprotstavlja planovima svemoćne Savezne komisije za nuklearnu energiju – SKNE o gradnji nuklearne elektrane neodgovarajućih karakteristika. Dok je radio i na Institutu Ruđer Bošković, organizirana je kampanja da se takvi vanjski suradnici Instituta otklone s Instituta, što je usprkos velikom otporu doista i provedeno. Akademik Alaga je želio ujediniti fizičare, koji su bili institucionalno razdvojeni. Velika većina fizičara ga je podržavala. Uz široku potporu je izabran za predsjednika Zajednice za fiziku. Procjenjujući da postoji opasnost od ujedinjenih, od sustava odvojenih organizacija, je jednom od Alaginih nasljednika, na mjestu predsjednika, u prostorijama jednog Visokog suda, otvoreno rečeno da za Zajednicu nema mjesta u sustavu! Stoga se Zajednica nije mogla formalno registrirati. Kao sveučilišni profesor nije se pokorio telefonskoj naredbi iz CK da propusti na ispitu nećaka jednog od, tada najmoćnijih, članova totalitarnog sustava. Na telefonsko traženje je odgovorio da treba dobiti pismenu naredbu. Naravno, pismeno traženje nikad nije stiglo. Pričanjem ove epizode akademik je, na sebi svojstven način, mlađim suradnicima prenio metodologiju otpora političkom nasilju vladajućih. U pravom trenutku je osjetio mogućnost da se Fizičkom odjelu izgradi nova zgrada. Naime, stara zgrada Fizike na Marulićevom trgu 19 je bila rascjepkana na različite odjele poslije Drugoga svjetskog rata i prostor koji je ostavljen fizici nije bio dovoljan za budući razvoj. Okupio je oko sebe mlade suradnike, razmjestio ih po raznim mjestima odlučivanja i izvedbe, nazočio je iskolčenju terena za novu zgradu i nažalost preminuo prije završetka zgrade na lokaciji Bijenička 32 u Zagrebu. Njegovim nasljednicima je uspjelo imenovati jednu od ulica u Zagrebu njegovim imenom!

Brižnost za mlađe

Ljubav prema najmlađima je iskazivana tijekom posjeta rodnom Lemešu kroz darivanje knjiga djeci zaineresiranoj za znanost. U svoj je dom primao studente iz Lemeša. Akademik Alaga je sa svojim studentima održavao temeljne, čuveno duge razgovore; „Nema glupih pitanja, postoje samo glupi odgovori“. Okupio je na Institutu Ruđer Bošković i Fizičkom odjelu Prirodoslovno matematičkog fakulteta mlađe suradnike i ohrabrivao ih u njihovom znanstvenom radu; „Zagrebačka škola nuklearne fizike“. Znao je šokirati sugovornika ovakvom vrstom pitanja: „Postoji li Mjesec, ako u njega ne gledamo?“. Ova je rečenica naoko bez smisla. No fizičari bi trebali biti svjesni da to pitanje zadire u same temelje spoznajne teorije u pokušaju razumijevanja Kopenhagenške interpretacije kvantne fizike i dio je dvoboja divova Einsteina i Bohra. Naime, Kopenhagenška interpretacija je utemeljena na uvjerenju da je mikroobjekt prisiljen uskočiti u jedno od mogućih stanja pri interakciji s makroobjektom. Taj probabilistički aksiom Einstein nikad nije prihvatio, ali su eksperimenti pobijali Einsteov pristup. Akademik Alaga je uporno poučavao mlade fizičare upravo o Bohrovom pristupu, s kojim se duboko povezao tijekom boravka u Institutu „Niels Bohr“.

Doprinos tiskanjem dijela udžbenika sveučilišnog sadržaja:

Monografija I. Supeka Teorijska fizika i struktura materije, Školska knjiga, Zagreb, 1988; autorski dio G. Alage o nuklearnoj fizici.

Prestižni položaji:

Član uredništva svjetski uglednog časopisa za znanstvena otkrića: Physics Letters.
Počasni član Mađarskog fizikalnog društva Lorand Eötvös.
Član Komisije europskog fizikalnog društva
Predsjednik društva matematičara i fizičara Hrvatske.
Glavni i odgovorni urednik časopisa Fizika.
Dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Predsjednik Zajednice za fiziku Hrvatske.
Predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku Prirodoslvno-matematičkog fakulteta.
Predstojnik Znanstvenog vijeća zavoda za Teorijsku fiziku Instituta Ruđer Bošković.