U Subotici je 3. svibnja 2012. godine, u prostorijama Galerije „dr. Vinko Perčić", u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, održana književna večer posvećena nakladničkoj praksi suvremene hrvatske književnosti u Mađarskoj, pod naslovom Iz hrvatske književnosti u Mađarskoj (najnovija objavljena književna djela Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj). Bio je to prikaz prilika u povijesti i sadašnjosti te uređivački koncept Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj, što ga je predstavio ravnatelj Zavoda mr. sc. Stjepan Blažetin.
U okviru večeri predstavljene su i najnovije objavljene knjige ZZHM-a: pjesme Josipa Gujaša Đuretina Iz pozadine (objavljena u povodu pjesnikove 75. obljetnice rođenja i 35. obljetnice smrti), zatim Stipana Blažetina Na istom kolosijeku (objavljena u povodu 70. obljetnice rođenja i 10. obljetnice smrti) te Sjajna igra: Antologija hrvatske dječje poezije u Mađarskoj 1945-2010. (priređivač: Stjepan Blažetin). O tim su knjigama nadahnuto govorili Katarina Čeliković, Vladan Čutura i Tomislav Žigmanov.
Ako bi se željela prenijeti poruka sa spomenutoga književnog događaja, najbolje ga oslikava naslov napisa novinara Hrvatske redakcije Radija Subotice pod naslovom Buđenje nacionalne svijesti najbolje je putem književnih tiskanih izdanja. Naime i ovoga puta pokazano je kako je jedna narodnosna zajednica jaka kada zna koje su njene posebnosti i kada zna što zapravo želi kroza svoju kulturnu politiku.
Nakladnička djelatnost i književna izdanja od goleme su važnosti za svaku zajednicu, to više za narodnosnu, što je slučaj i u Hrvata u Mađarskoj, ističe ravnatelj Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj (ZZHM) mr. sc. Stjepan Blažetin prikazujući prilike u povijesti i sadašnjosti te uređivačkog koncepta Znanstvenoga zavoda Hrvata u Mađarskoj. Ističući utjecaj tiskanih književnih djela na članove manjinske zajednice, Stjepan Blažetin kaže: „Za svaku zajednicu iznimno je važno da njezini članovi vide vlastitu produkciju u knjizi. To je naročito važno za stvaranje nacionalne svijesti i za stvaranje određenoga nacionalnog ponosa, čega među Hrvatima u Mađarskoj nedostaje. Osobito je tako u seoskim sredinama gdje Hrvati u Mađarskoj većinom žive." Književnost koju stvara hrvatska zajednica u Mađarskoj, nalazi se na jednom književno rubnom položaju koji većinom određuje cjelokupnu produkciju. Ipak, među ostalim, Blažetin tvrdi kako nije potrebno manjinsku hrvatsku književnost gledati blagonaklono samo zato što je „naša". Kolegama iz Hrvatske je više puta naglasio kako im nije potreban poseban okvir poput nekakvog časopisa za dijasporu. „To bi bio svojevrstan rezervat, i to nam ne treba, već recite što doista mislite o našoj književnosti", naglašava Blažetin. Na taj ćemo način dobiti smjernice za nastavak rada naših književnika, kaže on. Naglasio je važnost iskustva iščitavanja, kazujući kako je ovo subotičko iščitavanje jedno od najboljih iščitavanja pjesništva Hrvata u Mađarskoj kojima je imao sreće nazočiti, nigdje nije imao sreće doživjeti iščitavanje pjesništva Hrvata u Mađarskoj na ovako dostojanstven i ozbiljan način kao što je to učinjeno ovom prilikom u Subotici.
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov kaže: „I mi smo pred izazovima na koji način našu književnu produkciju prezentirati i kako se spram povijesti vlastita književna naslijeđa odnositi kada je riječ o stvaralačkoj prezentaciji. Ono što rade Hrvati u Mađarskoj, prije svega tamošnji Znanstveni zavod u posljednjih nekoliko godina, za nas može biti veoma inspirativno. Prije svega kada se radi o odnosu prema književnoj baštini i predstavljanju toga stvaralaštva u sadašnjosti." Zapaža se ozbiljnija kulturna politika unutar hrvatskoga prostora u Mađarskoj, i oni koji su bili dionici hrvatske književne povijesti u Mađarskoj, uza znanstveno relevantan odabir, studije i znanstvenu obradu, moraju imati odgovarajuće mjesto, jer su oni trasirali ono što mi jesmo, dodaje Žigmanov. Njegov kolega iz Mađarske Stjepan Blažetin kaže kako je cilj također objaviti djela hrvatskih autora, po mogućnosti kao kritička izdanja sa životopisom, bibliografskim činjenicama i znanstveno utemeljenom uvodnom studijom. To je zapravo put k sabranim djelima, ali do tada predstoji dosta posla", piše Siniša Jurić s Radija Subotice.
O pjesništvu Josipa Gujaša Đuretina
Ocjenjujući Gujaša Đuretina kao egzistencijalističkog pjesnika, čak u jednoj fazi izrazito društveno angažiran, novih tendencijskih prodora u književnosti Hrvata u Mađarskoj, Vladan Čutura naglasio je kako kod Đuretina dominiraju tri poetska iskustva. Prvo je zavičajno pjesništvo koje odlikuje pjesnike u dijaspori s puno optimizma i pejzažnih motiva gdje je Đuretin pjesnik rodne Podravine. Drugo polje njegovih tema je socijalno programirano pjesništvo tzv. stvarnosna poetika, kaže Čutura. Treće tematsko polje je egzistencijalno, pjesnik graničnih egzistencijalnih situacija, tzv. tragična faza; smrt, strah, tjeskoba i poraz.... Radi se o nedvojbeno modernom pjesništvu, pogotovo što stvarnost prikazuje semantički, odlikuje ga naglašena autorska poetika koja se zrcali prema dominantnim društvenim prilikama, s metaforikom i simbolikom poprilično intelektualiziranima. Radi se o višemotivskoj i fragmentarnoj realizaciji, zbirku odlikuje egzistencijalizam i melankolični diskurs kao glavne odlike Đuretinova pjesništva, dakako, s ostalim temama. Čutura se posebno osvrnuo na izvrstan naslov zbirke „Iz pozadine" koje opravdava Đuretinovo pjesništvo pogotovo što i Đuretin sam kazuje kako promatra iz pozadine. Đuretin je pjesnik širokog ideološkog polja, zadaća je njegova afirmacija i dizanje na panteon sveukupnoga hrvatskog pjesništva jer Đuretinovo pjesništvo to zaslužuje.
O pjesništvu Stipana Blažetina
Tomislav Žigmanov je govorio o pjesništvu Stipana Blažetina sabranom u zbirci Na drugom kolosijeku. Za manjinsku književnost neobično je važan fenomen mjesta, mjesto lirskoga subjekta kao ishodišni moment njegovih pjesničkih naracija, a kada se govori o pjesništvu Stipana Blažetina, on prostor vlastitoga postojanja doživljava visoko nelagodno, u stalnom procesu borbe za vlastiti jezik, vlastitist. Ovi su pjesnici bili objekti negativnih politika. Blažetinovo pjesništvo nije političko, ali nastalo je kao posljedica osjećaja lirskog subjekta određenog ambijenta, pjesništvo je to koje je vezano za toponimske elemente što je karakteristika manjinskih književnosti (motivsko tematski zavičaj kao prostor ishodišta iz kojeg se nosi određena vrsta pozitivnog iskustva visoko je zastupljen). Na istom kolosijeku to je život od rođenja prema smrti Na istom kolosijeku vlastitoga poetskog stvaralaštva, mjesto nalazimo kao metaforu i životnih i pjesničkih Blažetinovih namjera. Knjiga je to pjesama angažiranoga hrvatskog intelektualca, njegov je svjetonazor obrana i afirmativno iznošenje vlastitoga. Nisu to sadržaji nastali iz dokolice, nego sadržaji razočarenja borbi za ideje za koje se zalažemo. Naglasio je razvoj Blažetinova pjesništva i u izričaju i iskazu, tematici, svrstavajući ga u četiri tematske cjeline: zavičajne teme, osobe, teme iz Hrvatske i egzistencijalno-refleksivna faza kao dio najzrelijega pjesničkog iskaza Stipana Blažetina.
O antologiji Sjajna igra
Predstavljajući antologiju Sjajna igra: Antologija hrvatske dječje poezije u Mađarskoj 1945-2010 (ur. Stjepan Blažetin, Pečuh, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, 2010), suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković je kazala: Kakav je put prolazila književnost za djecu, odnosno poezija za djecu Hrvata u Mađarskoj, pokazat će nam kraći pregled koji je napravio Stjepan Blažetin u spomenutoj antologiji. Ona je opsegom nevelika, ali svojim sadržajem vrlo značajna. Sadrži 61 pjesmu osam autora. Razdoblje od 65 godina u povijesti književnosti jedne nacionalne književnosti može izgledati kratko, napose kada je u pitanju tek dio ili ogranak te zajednice, a onda još i suženo područje kao što je poezija i na koncu je to poezija namijenjena djeci. Ipak, smijemo ustvrditi da je nužno bilježenje nacionalnog, napose kada je nacionalno i manjinsko, stvaralaštva za djecu kako bi ta zajednica mogla vidjeti što je učinjeno u edukaciji i stvaranju čitalačke publike, kako to na kraju svoga pogovora kaže urednik spomenute Antologije Stjepan Blažetin.
U nju su uvrštene pjesme autora koji su stvarali u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata do 2010. godine. Jedina mogućnost objavljivanja poezije za djecu u to prvo vrijeme bilo je na stranicama novina i kalendara, sve do 70-tih godina XX. stoljeća. Po okončanju rata, u listopadu 1946. pojavljuju se Naše novine, od 1957. preimenovane u Narodne novine, u kojima postoji rubrika Danica i u kojoj se objavljuju prve pjesme za djecu. Prvi autori pjesama za djecu bili su Marko Dekić, Mate Šinković i Stipan Blažetin. Pjesme su bile prigodničarskog karaktera sa snažnom pedagoškom tendencijom.
U antologiji se nalaze pjesnici: Marija Vargaj, Mate Šinković, Marga Šarac, Marko Dekić, Ljudevit Škrapić, Stipan Blažetin, Jolanka Tišler i Đuso Šimara Pužarov.
Dječja književnost Hrvata u Mađarskoj ima svoj razvojni put nakon rata: od antologije U kolo, nešto poslije zajedničke knjige trojice autora Sunčana polja, dječja književnost ima svoje mjesto najprije u periodici, potom u knjigama i kao takva afirmira se kao poseban dio književnosti.
Vidi se napredak i u stilskom, književnom izrazu i u sadržajnome. Osim pedagoških tendencija, sve veću ulogu dobiva igra, mašta i fantastika - zaključila je Katarina Čeliković.
Tekst: Branka Pavić Blažetin
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros
