U organizaciji Hrvatske matice iseljenika – podružnice u Puli i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, 9. prosinca 2013. godine otvorena je izložba plakata, knjiga, logotipa, rješenja vizualnih identiteta i izložbenih postavki grafičkog dizajnera Darka Vukovića iz Novog Sada po nazivom „Plakati ne plakati“. Izložbu je otvorio akademski slikar Igor Gustini, citirajući teoretičara dizajna Francka Picktomu da je dobar dizajn inteligencija koja je postala vidljiva, čime je na najslikovitiji i možda najbliži način približio značaj i dosege plakata vojvođanskog Hrvata i dizajnera Darka Vukovića.

Gustini također izdvaja Vukovića i kao autora „koji je sveprisutan svojim djelima, ali i tih i nenametljiv osobno, a u umjetničkom izričaju uvijek drugačiji i neponovljiv“.

To se najbolje da iščitati iz izbora plakata koje je ovaj dizajner i profesor na novosadskoj akademiji godinama radio, najviše za hrvatske kazališne kuće, od Splita i Osijeka do Požege i Vinkovaca, ali i za razne kazališne festivale iz regije čiji je značaj i repertoar izuzetno smjelo prikazao u trenutku nastanka, a kako je i sam na otvorenju izložbe rekao: „Mnoge su predstave odigrale svoje i nestale, a plakati su ostali kao neizbrisiv trag onoga što se u danom momentu željelo poručiti“.

Svakako pritom najviše fasciniraju plakati poput spojenih vilica u obliku petokrake, okruglih žarulja u jednu četvrtastu, sve osječke legende, kada škarice postaju ključevi, pero oružje, štipaljke postaju noge, od pištolja gitara, kravata paravan, dok plakat Europske unije sa žutim zvjezdicama i dominantnim žutim mjesecom aktualizira odnos EU-a prema Turskoj koja je na stalnom čekanju… Vuković je tu nekako na istom onom medijskom dosegu poput Borisa Ljubičića, ili estetskom Mirka Ilića, Brukete&Žinića, ili Predraga Spasojevića s kojim se izmjenjivao na kazališnim projektima u Splitu, a to su već ozbiljne vrijednosne razine.

Tekst: M. Ćurić i Hrvatska riječ
Fotografije: Glas Istre i HMI