Trodnevnom manifestacijom Dani Ivana Antunovića Hrvati u Srbiji i Mađarskoj od 19. do 21. lipnja 2015. godine obilježena je 200. obljetnica rođenja hrvatskoga velikana Ivana Antunovića (Kunbaja, 19. lipnja 1815. – Kalača, 13. siječnja 1888.), stožerne osobnosti narodnoga preporoda među Hrvatima u južnoj Ugarskoj. Liku i djelu Ivana Antunovića pristupilo s više strana – duhovne (liturgijskom proslavom); kulturne (priređivanjem izložbe u Gradskom muzeju u Subotici, naslovljene Život da mi bude Krist iz fundusa Kalačke nadbiskupske riznice); te sa znanstvene (održavanjem međunarodnog znanstvenog skupa pod nazivom Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj).

Ovo je prvi puta u povijesti da ovakav skup priređuju zajedničkim snagama kulturne, znanstvene i visokoškolske ustanove iz Srbije, Mađarske i Hrvatske: Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost (KDKPD) „Ivan Antunović“ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj iz Pečuha, te Filozofski fakultet iz Osijeka, Filozofski fakultet iz Zagreba i Katolički bogoslovni fakultet iz Đakova. Dani Ivana Antunovića održani su uz pokroviteljstvo Državnoga ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji i Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj.

Praznik hrvatske zajednice
Od ove je godine dan rođenja Ivana Antunovića jedan od četiriju praznika hrvatske zajednice u Srbiji – a ubuduće će biti vezan uz prosvjetu i obrazovanje budući da je Antunović za života materijalno pomagao školovanje brojnih učenika. Čini se kako nema boljega povoda od ove velike obljetnice rođenja našega preporoditelja Ivana Antunovića za njegovo povezivanje s učenicima koji postižu iznimne rezultate u nastavi na hrvatskom jeziku. Stoga je prethodne večeri održana lijepa svečanost nagrađivanja naših najboljih učenika.

Izložba u Subotici
Dani Ivana Antunovića započeli su 19. lipnja 2015. godine, otvorenjem izložbe Život da mi bude Krist autorice Adél Lakatos u subotičkom Gradskom muzeju. Izložbu su zajednički priredili Kalačka nadbiskupska riznica, Katoličko društvo za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice i Gradski muzej Subotica, iz čijih su zbirki zastupljeni eksponati.

Na izložbi su izloženi dokumenti i predmeti vezani uz život biskupa Antunovića, njegovi portreti koje je izradio Sándor Oláh, a može se pogledati i film Rajka Ljubiča o Antunoviću.

Prigodom otvorenja izložbe nazočne je pozdravio ravnatelj subotičkog Gradskog muzeja István Hulló. Predsjednik KDKPD „Ivan Antunović“ mons. Stjepan Beretić je rekao kako izložba otkriva važne pojedinosti iz Antunovićeva života. „Kalačka nadbiskupska riznica i arhiv, te župni arhiv grada Aljmaša kriju ovo veliko blago izloženo na izložbi. Izložba je stajala u Antunovićevoj kanoničkoj kuriji pokraj kalačke prvostolnice. Punim sam srcem prolazio sobama u kojim je on živio sa svojom majkom. Ova je izložba umješno i srcem složena. Razgledajmo izložbu i uživajmo, možda nam se nametne odgovor na biskupovu želju – 'Život da mi bude Krist'“.

Izložbu je otvorio dr. Balázs Bábel, kаlаčko-kečkemetski nаdbiskup i metropolit istaknuvši kako Hrvati koje žive u Mađarskoj i Srbiji mogu biti zahvalni Antunoviću za jačanje nacionalnog identiteta. Posebno je istaknuo važnost poštovanja i priznavanja materinskog jezika, za što se zalagao i Antunović, a što se ostvaruje i u okviru Katoličke crkve. On je na kraju poručio: „Učite iz prošlosti, vrednujte je i poštujte, i na taj način gradimo Božju zemlju koja je svakom kršćaninu, ma gdje pripadao, vječni cilj“.

Svečana akademija
Nakon otvorenja izložbe, u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici održana je svečana akademija na kojoj su se nazočnima obratili predstavnici institucija koje su suorganizirale i poduprle Dana Ivana Antunovića.

U kontekstu obilježavanja praznika hrvatske zajednice – Dana rođenja Ivana Antunovića, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić je u svojem obraćanju istaknuo „da nije Ivana Antunovića – danas nas ne bi bilo ovdje i ne bismo se zvali ovako kako se zovemo.

Uvažavajući pravo svakoga da se koristi bunjevačkim imenom kako hoće i kako se osjeća, mi dobro znamo da se Ivan Antunović osjećao i Hrvatom, i da je svoj jezik zvao hrvatskim. U tom smislu mi se našeg bunjevačkog imena, naše bunjevštine, našeg Ivana Antunovića nikada nećemo odreći. Ivan Antunović je najveći velikan koji nas je zadužio u povijesti. Veliki broj nazočnih pokazuje da i danas štujemo Ivana Antunovića i da ćemo ga štovati i dalje“, rekao je Bačić.

Subotički biskup mons. Ivan Pénzes je kazao kako je ova proslava značajna za Subotičku biskupiju, osobito za vjernike Hrvate Bunjevce za čiji se vjerski, kulturni i općeljudski preporod Antunović zalagao.

Dubravka Severinski iz Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske naglasila je kako su ovdašnji Hrvati, zahvaljujući svojoj samoorganiziranosti, uspjeli voditi brigu o očuvanju svoga identiteta i sukladno mogućnostima graditi vlastitu manjinsku infrastrukturu. „O tome rječito govori zauzetost matične države, ali i vas bačkih Hrvata, na očuvanju nedjeljive nacionalne svijesti i nadilaženju identitetskih problema u smislu postojanja Hrvata i zasebno Bunjevaca i Šokaca koji su samo grane na istom stablu hrvatskog naroda a nikako samostalni nacionalni entiteti. Dopustite mi da i ovom prigodom uputim zahvalu svim pripadnicima hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini, u Srbiji te u Mađarskoj na ustrajnom i nepokolebljivom njegovanju hrvatskog jezika, nacionalne povijesti i kulture kao sastavnicama hrvatske svijesti i hrvatskog identiteta“, rekla je Severinski.

Valentina Šarčević, opunomoćena ministrica u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu je kazala kako izučiti i prezentirati ukupno djelo Ivana Antunovića predstavlja nemali zadatak, ali je to od velike važnosti ne samo za hrvatsku zajednicu na ovom području, nego gledano iz povijesnoga kuta, za ukupni hrvatski narod.

Nadbiskup đakovačko osječki mons. Đuro Hranić je istaknuo kako se Antunović „prvi pridigao da potištenu braću svoju pridigne, osvijesti, prvi je pero umočio da Bunjevca s ostalom braćom upozna“. Citiravši dio iz teksta posvećenog Antunoviću u povodu njegove smrti, objavljenog u Vjesniku bosanske i srijemske biskupije iz 1888. godine, on je zahvalio biskupu Antunoviću što je pomogao te što i danas pomaže „da se Bunjevac u tuđe more ne pretoči“.

Predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivan Gugan naglasio je dobru suradnju hrvatskih znanstvenika iz Srbije i Mađarske te dodao kako bi tu suradnju trebali proširiti i na druga polja. „Dolazim iz susjedne Mađarske ali su nam jezik, kultura i vjera isti. Stoga nema razloga da ne radimo sve više zajedno, da se ne posjećujemo, i vjerujem ako uspijemo u tome onda će i za stotinu godina na ovim prostorima biti Hrvata koji će na ovako lijep i dostojanstven način obilježiti 300. obljetnicu Antunovićeva rođenja“, rekao je Gugan.

Dr. Milica Lukić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku izrazila je uvjerenje kako nam suradnja između Antunovića i Strossmayera mogu i danas biti uzor i poticaj, ali i svjedočanstvo da samo zajednički djelujući, u dobroj volji i namjeri, „možemo činiti velika djela za vrijeme u kojem živimo i za prostore u kojima obitavamo“.

U umjetničkom dijelu programa nastupili su Subotički tamburaški orkestar pod ravnanjem Marijane Marki, te Katedralni zbor „Albe Vidaković“ i Katedralni dječji zbor „Zlatni klasovi“ pod ravnanjem Miroslava Stantića. Pjesmu „Bunjevci biskupu Antunoviću“ Alekse Kokića kazivala je Nevena Mlinko.

Svečanoj akademiji nazočili su i Vlado Radulović iz Ureda za ljudska i manjinska prava, Ivan Sabolić, ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Neven Marčić, konzul gerant Republike Hrvatske u Subotici sa suradnicima, Blaško Stantić, član Gradskog vijeća Grada Subotice zaduženog za obrazovanje, kao i svećenici Subotičke biskupije, predstavnici udruga kulture Hrvata u Srbiji i sudionici Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj.

Znanstveni skup
Međunarodni znanstveno-stručni skup Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj započeo je 19. lipnja 2015. godine, u sklopu svečane akademije dvama plenarnim izlaganjima prof. dr. sc. Vladimira Dugalića Kršćanska vjera – ishodište i nadahnuće Antunovićeva života i rada. Analiza poimanja i sadržaja kršćanske vjere u djelu 'Bog s´ čoveikom na zemlji' kao hermeneutički ključ za razumijevanje antropološko-kristoloških te teološko-eklezioloških postavki Antunovićeve teološke misli te kulturno-preporodnog i pastoralnog djelovanja i doc. dr. sc. Dinka Šokčevića na temu Biskup Ivan Antunović i mađarska nacionalno-integracijska ideologija.

Dr. Šokčević je rekao kako se Antunović zalagao za jezičnu i kulturnu autonomiju Hrvata u Bačkoj i nije podržavao ideje o razbijanju postojeće državne organizacije. „Antunović je shvatio kako je bunjevačkim i šokačkim Hrvatima kulturna i jezična autonomija realni cilj. Neke druge manjine – Srbi i Rumunji koji su imali svoje nacionalne države izvan granica monarhije, zahtijevale su teritorijalnu autonomiju. Antunović je javno rekao i napisao kako Mađari trebaju osigurati ravnopravnost svim manjinama, jer ako to ne učine to će biti pogubno za njih. On ih je samo upozoravao, ali nije htio njihovu propast. S druge strane, govorio je puno o eventualnoj slavenskoj uzajamnosti te se tvrdi da je prorekao nastajanje Jugoslavije. Što se tiče njegovog odnosa spram ideja jugoslavenskog jedinstva, on je u svojoj 'Raspravi' napisao kako takvog jedinstva nema bez vjerskog sjedinjenja. Time je rekao da se ne može stvoriti jedinstvena jugoslavenska nacija jer između Srba i Hrvata postoje nepremostive razlike. Mogu se premostiti samo ako dođe do vjerskog sjedinjenja“, rekao je Šokčević.

Međunarodni znanstveno-stručni skup Ivan Antunović – narodni preporoditelj Hrvata u Ugarskoj nastavljen je 20. lipnja, u Pastoralnom centru Augustinianum, a okupio je veliki broj sudionika, njih 35, čija su izlaganja bila raspoređena u šest tematski različitih sesija. Skup je bio koncipiran interdisciplinarno – osim radnji s teološkim pristupima, na skupu su se čula i izlaganja iz povijesti, jezikoslovnih znanosti, te književnoteorijske, etnološke, socio-politološke i kulturološke provenijencije. Sva su ona pridonijela povećanju znanja kako o samome Ivanu Antunoviću tako općenito i o Hrvatima – Bunjevcima i Šokcima – na prostoru nekadašnje južne Ugarske. Kako su organizatori najavili, radovi sa skupa bit će tiskani u zborniku s međunarodnim recenzijama.

Predstavljen roman „Posliednji Gizdarev“
U sklopu manifestacije u Subotici i Kalači predstavljen je Antunovićev dosad neobjavljeni roman „Posliednji Gizdarev“ koji je za tisak priredio izv. prof. dr. sc. Petar Vuković. Ovu su knjigu povodom jubileja skupa objavili Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj. Kako priređivač zbog bolesti nije mogao doći, njegov prikaz romana pročitala je Bernadica Ivanković.

Program u Kalači
Dani Ivana Antunovića završeni su 21. lipnja programom u Kalači, kuda su autobusom iz Subotice otputovali sudionici skupa i poštovaoci Ivana Antunovića.

Bila je ovo prigoda za posjet knjižnici i riznici Kalačko-kečkemetske nadbiskupije gdje je posebnu pažnju privukla knjižnica nadbiskupa Adama Patačića iz XVIII. stoljeća.

Izložba fotografija „Zbogom bili salaši“ Ivana Ivkovića Ivandekića priređena je u predvorju Gradskog kazališta. Otvarajući izložbu, Mišo Hepp, zastupnik hrvatske zajednice u mađarskom parlamentu, rekao je kako samo rijetki još pamte neke od predmeta i salaša koji su nestali u prošlosti, a koji preko fotografija u sjećanje dozivaju lijepe uspomene.

Akademija u organizaciji Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj svojevrstan je nastavak znanstvenog skupa, a predavanja su ovdje održali mons. dr. sc. Andrija Anišić na temu „Antunovićeva misao za naše vrijeme“ i doktorand Silvester Balić na temu „Književni sadržaji u Antunovićevoj periodici“.

Dr. sc. Stjepan Blažetin je kao voditelj programa izrazio veliku radost što se program nastavlja u Kalači, Antunovićevu gradu. Riječi pozdrava uputila je i generalna konzulica Republike Hrvatske u Pečuhu Vesna Haluga.

U uvodnom pozdravu mons. Stjepan Beretić je izrazio radost što se svi nalazimo u kući u kojoj je živio Ivan Antunović sa svojom majkom te rekao kako je iznenađen da se u tri dana može pokazati veličina i snaga malog čovjeka iz Kunbaje, „a Antunović je pokazao što znači biti vatreni Bunjevac. Imamo u prošlosti velike ljude, ali neka nitko ne plače za prošlim vremenima jer biskup Ivan ovdje, u ovoj dvorani ima više od pedeset ljudi koji se trude izreći i nastaviti njegovo djelo. Stoga se jako radujem, tijesno mi je“, završio je svoj emotivni pozdrav mons. Beretić.

Predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj Ivan Gugan istaknuo je kako se u Kalači cijeli dan čuje hrvatska riječ zbog čega bi Antunović sigurno bio sretan.

Sveta misa za biskupa Antunovića
Svetu misu u crkvi sv. Josipa za pokojnog Ivana Antunovića predvodio je mons. Stjepan Beretić s kojim su suslavili mons. Andrija Anišić, tajnik KDKPD „Ivan Antunović“ Ivica Ivanković Radak, te svećenici iz Santova i Kalače.

U homiliji je mons. Beretić naglasio kako je „Gorljiva radinost i ljubav Ivana Antunovića rodila divnim plodovima radišnih svećenika, učitelja, redovnika, laika. Ivan Antunović je imao podršku od par svećenika, svoga vršnjaka biskupa Strossmayera, a danas je na njegovu djelu rijeka ljudi. Zato s pravom možemo reći „staro uminu, novo, gle, nasta“.

Propovjednik je zaključio: „Danas mi je želja da svi mi koji jednim jezikom govorimo budemo jedno srce i jedna duša bar ovdje za oltarom. Malo nas je. Raspršeni smo po svem svijetu. Neka i nas upita naš Učitelj: 'Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?' Dokle god se čuje naša lipa rič, dokle god se bude orila naša pisma, dokle god se bude vilo naše kolo, bit ćemo svoji. Neka nam Bog po zagovoru svete Bogorodice podari da budemo jedno srce i jedna duša. Neka nam dade ponos što smo katolici. Neka nam Bog dade radost što smo svi kćeri tako plemenitog naroda (Mk 4,35-41). Čujmo još jednu Antunovićevu: „Na svakom onom polju, koje su poslie nesretnog mohačkog poraza snova zasjeli Slaveni, gdi je god bilo Srbah, tamo je u većem ili manjem broju bilo takodjer Bunjevacah i Šokacah, ili kako se danas volimo nazivati, Hrvatah, pa se je svaka sudbina na jednom i na drugom podjednako izminjivala". Jedan nam je jezik, jedna vjera, jedno srce i jedan Bog. Amen“.

Polaganje vijenaca na spomen-ploču Ivana Antunovića
Predstavnici svih organizatora i institucija, uz prigodni kulturni program, položili su vijence na spomen-ploču Ivana Antunovića i tako potvrdili svoje poštovanje prema osobi Ivana Antunovića i njegovu djelu.

Kulturni program
Prigodni program u dvorištu Visoke škole Pál Tomori u kojem su se pjesmom i folklornim točkama predstavili Bunjevačka „Zlatna grana“ – Baja, Plesni ansambl „Biseri“ – Dušnok, Orkestar Čabar i Orkestar Zabavna industrija.

Ovoga su se dana okupili Hrvati iz Kalače, Pečuha, Santova, Dušnoka, Kaćmara, Baje, Gare i drugih mjesta i pokazali svoju ljubav i poštivanje prema velikom Bunjevcu i Hrvatu – Ivanu Antunoviću sa željom da nastave ono što je on započeo.

Priopćenje organizatora
Dani Ivana Antunovića, kao trodnevni interdisciplinarni događaj, s duhovnom, kulturnom i znanstvenom dimenzijom, organizatori smatraju da su uspješno okončani. Čini se kako je ovo najveći i najznačajniji ovogodišnji događaj Hrvata u Vojvodini. U organizaciji je sudjelovalo čak šest hrvatskih kulturnih, znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova iz triju država: Srbije, Hrvatske i Mađarske, a pokrovitelji Dana Ivana Antunovića bila su dva hrvatska manjinska samoupravna tijela – Hrvatsko nacionalno vijeće iz Republike Srbije i Hrvatska državna samouprava iz Mađarske, te najvažnije tijelo Republike Hrvatske za dijasporu – Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, što do sada u povijesti organizacije hrvatskih kulturnih manifestacija nikada nije bio slučaj. Ovime su Dani dobili ne samo na političkoj težini, nego zacijelo i neupitnu znanstvenu relevantnost.

Jedan od temeljnih uvida nakon održanoga znanstvenoga skupa jest da se bogato djelo i dinamičan život Ivana Antunovića trebaju dodatno istraživati, nanovo iščitavati, sustavno interpretirati, tumačiti iz novih teorijskih vizura, te objavljivati cjelovite bibliografije. Tim prije jer je Antunović bio začetnik nacionalno-integracijskih procesa Hrvata iz južne Ugarske, Hrvata s ruba hrvatskoga etničkog prostora. Djelujući, naime, kao narodni preporoditelj, Ivan Antunović je započeo nezaustavljiv proces integracije ovdašnjih Bunjevaca i Šokaca u modernu hrvatsku naciju. Bio je čovjek nesvakidašnje obrazovanosti, krasili su ga europski svjetonazori, proputovao je cijelu Europu, a održavao je kontakte s brojnim intelektualcima i narodnim vođama toga vremena. Nepravedno je prešućen u hrvatskoj književnosti, a kao književnik još je uvijek nedovoljno poznat a njegovo književno djelo nije u dovoljnoj mjeri valorizirano. Također bi zbog kulturne i povijesne važnosti vrijedilo napraviti temeljito istraživanje Antunovićevih Bunjevačkih i šokačkih novina te Bunjevačke i šokačke vile.

Na koncu napominjemo kako ovo nije mali lokalni kolokvij, već međunarodni znanstveno-stručni skup, koji se u Subotici rijetko održavaju, a kojega su subotički mediji koji ne obavještavaju građanstvo na hrvatskome ignorirali. Pitamo se, naravno, zašto, a odgovor kao i do sada nesigurno nalazimo u činjenici nepoćudnosti teme, načina pristupa te naravi organizatora.

Tekst: Katarina Čeliković
Fotografije: K. Čeliković, N. Sudarević, A. Anišić, Lj. D. Mészáros