Svečanim programom u dvorištu tavankutske Galerije, u petak, 12. srpnja 2024. godine započeo je 39. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame, koji završava u subotu, 20 srpnja. Od ponedjeljka do petka Gupčeve su slamarke u okviru radionica održanih u OŠ Matija Gubec u Tavankutu svoju vještinu i znanje u osnovama slamarstva prenijele na zainteresirane polaznike 13. Seminara bunjevačkog stvaralaštva.

Slamarstvo – umjetnički stvaralački pokret

Prigodom otvorenja, rezultate prošlogodišnjeg saziva predstavila je voditeljica slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec Marija Rukavina Prćić ističući kako je prethodna godina bila izuzetno plodna za Koloniju te kako je tijekom 38. saziva nastalo 38 radova.
Voditeljica Antonija Rudić podsjetila je nazočne na Margu Stipić, slamarku koja je postavila temelje ovog likovnog stvaralaštva u Tavankutu te bila jedna od prvih sudionica tavankutske kolonije slamarki od osnutka. Kako je dodala, ove godine se krenulo u nominaciju slamarstva na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa u Srbiji, a taj je postupak inicirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s Galerijom Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu.
Ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković pojasnila je koliko je važno naslijeđe koje imamo držati živim: ‚‚Gotovo 40 godina traje kolonija naive u tehnici slame. Može li netko biti ponosniji od nas koji baštinimo umjetnost, stvaralaštvo u tehnici slame? Jer ne prave se samo krune, perlice, slike, vi ste stvorile jedan umjetnički stvaralački pokret. Kada smo se odlučili nominirati slamarstvo na nacionalnu listu u Srbiji, znali smo da je slamarstvo jedan od onih 22 elementa nematerijalne kulturne baštine s kojim možemo potpuno čisto krenuti u Muzej Vojvodine. Taj je materijal otišao u Beograd, znamo da će postupak trajati dugo, ali za nas je slamarstvo umjetnost koja postoji kao živa praksa i koja je pravi marker nacionalnog identiteta Bunjevaka Hrvatica. U tome je čitava važnost nominacije. I kada jednog dana, možda poslije 3-4 godine, bude na listi u Srbiji napisano – slamarstvo kao umjetnost bačkih Bunjevaka Hrvatica, znat ćemo da je taj element dio naše baštine."
Ovogodišnji saziv kolonije slamarki otvorila je njezina sudionica od samoga osnutka te dugogodišnja voditeljica slamarskog odjela Gupca Jozefina Skenderović.
‚‚Gospođa Snježana Jurišić iz Hrvatske matice iseljenika za mene kaže da sam šaptačica slami. Nisam jedina, ovdje nas ima puno šaptačica slami. Slama je vrlo specifična, s njom treba znati, treba joj možda nekad nešto i šapnuti, biti s njom nježan, ponekad malo grub, do jedne granice, jer će se pocijepati. Tek onda ona pokaže svu svoju ljepotu, sve svoje boje – bijelu, srebrnu, zlatnu, ružičastu, koje nâs slamarke, nâs koje šapućemo slami svaki put iznenade. Slama ima još jednu vrlo važnu osobinu ako je tretirate kako treba, a to je trajanje. Najstariji predmet od slame na ovim prostorima je kruna koju su napravile članice Katoličkog divojačkog društva 1925. godine za proslavu Dužijance, a među njima su bile i naše Tavankućanke. Ta je kruna darovana Etnografskom muzeju u Zagrebu gdje je i danas."

Voditeljice i sudionice slamarske radionice

Od ponedjeljka do petka u OŠ Matija Gubec odvijala se slamarska radionica za nekolicinu polaznica Seminara bunjevačkog stvaralaštva, te dvije djevojčice iz Subotice.
Voditeljica slamarske sekcije HKPD-a Matija Gubec Marija Rukavina Prćić pojasnila je što se na njoj radilo tijekom pet dana: ‚‚Započeli smo je s osnovama tehnike rada sa slamom, pa smo tako krenuli s čišćenjem, peglanjem ili ravnanjem slame, a potom ćemo sjeckati željene oblike i lijepiti je. U ponedjeljak je bio cvjetni program gdje smo izrađivali čestitke i minijature, što je nekako najlakše. Narednih dana smo izrađivali perlice i ostalo za što su polaznice pokazale zanimanje".
Jedna od voditeljica radionice je Marija Gabrić, članica slamarske sekcije Gupca već 20 godina, koliko je i sudionica kolonije slamarki.
‚‚Sa slamom sam počela radit 2004. godine kad sam očla u penziju. Imam puno godina, 86, znači i kad sam počela s tim bila sam gotovo stara. Mislila sam da neću moć, al samo triba volit. Ja sam sa salaša, radila sam ris ručno, ja sam u tom odrasla, s tim sam rođena, s tim sam živila. Onda smo od slame pravili prstene, a kad sam očla u penziju, javila sam se Jozefi koja je rekla da dođem i da nema veze koliko sam godina. Ja sam to zavolila i stvarno uživam to radit i dan danas. Svake godine sam bila na koloniji, a i na radionicama otkako ima polaznika na Seminaru bunjevačkog stvaralaštva", kaže ona.
Ana Šujić je šest godina članica slamarske sekcije Gupca i šesti put sudjeluje na koloniji:
‚‚Polaznike radionice učimo tehnikama obrade stabljike slame, njezinom siječenju, vlaženju, peglanju, potom ide lijepljenje, krojenje i oblikovanje željenim oblicima. S njima na koncu napravimo čestitku, minijaturu, ukrasimo jaje ili kuglu. Znači ako radimo cvjetne dezene, prvo pripremimo razne cvjetiće i onda radimo lijepljenje s listićima te uobličimo to u neki prigodan suvenir."
Željka Turković, polaznica iz Karlovca: ‚‚Do sada još nisam vidjela kako se radi sa slamom, ali sam vidjela slike od slame. Ne mogu opisati koliko me je to zainteresiralo, pa sam gledala i jednu emisiju o slamarstvu i dugo sam imala želju to raditi. Ove godine mi se to ostvarilo i jako sam sretna što sam tu. Prvi put sam u Tavankutu ali sam već čula za Seminar na koji su dolazili moji prijatelji a sad sam i ja s njima. U Karlovcima se ne radi sa slamom, mi imamo heklanje, vezenje, šlinganje, štrikanje, a slama je uistinu nešto jedinstveno, velika umjetnost i svaka čast ženama koje rade s njom, divim im se".
Staša Vasić, 8 godina, iz Subotice: ‚‚Mama mi radi ovdje u školi u uredu pa sam došla s njom kad je rekla da ima radionica slame i baš sam se obradovala. Do sada sam već pravila tepihe od slame, pa čestitku za mamu i baš je bilo super. Raditi sa slamom me je naučila jedna žena, a bile su i dvije djevojčice pa smo se družile".
Katarina Veljković, 8 godina, iz Subotice: ‚‚Došla sam u Tavankut kod sestre od tetke, s njima sam tu i prvi put radim sa slamom. Treba biti dosta nježan s njom, ali nije teško, uspjela sam već puno stvari napraviti, a sad ćemo praviti cvijeće".
Zatvaranje 39. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame te 13. Seminara bunjevačkog stvaralaštva bit će održano sutra (subota, 20. srpnja) na etnosalašu Balažević u Tavankutu, s početkom u 19 i 30 sati.

Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)