U prethodna dva nastavka kronologije postavljanja spomenika biskupu Ivanu Antunoviću dali smo detaljan, kronološki pregleda načina na koji je inicijativa Hrvatskog nacionalnog vijeća iz 2013. godine o podizanju spomenika biskupu Antunoviću poslije sedam godina i privedena kraju otkrivanjem spomenika.
Dali smo i detaljan kronološki pregled koraka koji su činjeni tijekom tih sedam godina, detaljan popis svih koji su bili uključeni, bilo kao nositelji projekta bilo kao značajni financijeri. U dokumentaciji koja je korištena u prethodna dva nastavka našao se i tekst iz Nevena, u broju 10 iz 1897. godine u kome se također spominje podizanje spomenika Antunoviću. Autor teksta je Blaž Modrošić, koji će od Antunovića preuzeti uređivanje Bunjevačke i šokačke vile. Osim što opisuje svoj susret s Antunovićem 1873. godine, on tekst završava pozivom da se prikupe milodari kako bi se Antunoviću podigao spomenik u Subotici. Bilo je to prije 123 godine.
Narodu na dar
Tekst naslovljn Spomenik Antunoviću Blaž Modrošić, u Nevenu potpisan samo kao Blaž, piše o susretu s Antunovićem već spomenute 1873. godine, 23. ožujka u Kaloči. S biskupom je želio govoriti o Bunjevačkoj i šokačkoj vili. O tome na koji način Vilu tiskati i dalje. U vrijeme kada je Modrošić želio razgovarati o Vili Antunović je već dvije godine uređivao ovaj, kako je stojalo u njegovom nazivu, „poučni, gospodarski i politički list“. Proveo je Modrošić kod Antunovića u Kaloči tri dana. A otišao je zadovoljan razgovorima koji su se ticali budućnosti Vile.
„Dogovorili smo se da Bunjevačka i šokačka vila izlazi i pod kojim uvjetima da cvjeta“, piše Modrošić o svom posljednjem rastanku s Antunovićem, koga, kako piše u nastavku ovog teksta, više nikada nije vidio. Nisu se više sreli, ali mu je godinu dana nakon susreta u Kaloči Antunović pisao iz Beča o tome kako u dvorskom arhivu Beča „istražuje prastare listine Bunjevach i Šokach ugarskih. A bez krajcare u džepu. Slavni Antunoviću! Ti si bacao svoje hiljade, svoj bogati prihod u knjigah i listovih svom narodu u naručaj. Kud veća ljubav, kud veće i plemenitije srce od Tvoga prema rodu Tvomu“, ushićeno je te 1897. godine pisao Modrošić.
Spomenik velikanu
U nastavku Modrošić piše: „Odlučimo dakle svi jednoglasno (ne precizirajući na koga se odnosi to svi) da ćemo velikom našem Antunoviću, na vječnu spomenu i na ponos bunjevačko-šokačkog roda, podići sjajan i od granita ili mramora spomenik, a na njemu da bude njegov napis i njegove u kratko nanizane radnje, posljedice njegovog veleuma. U javnom današnjem metežu naši sokolskih Suboticanah bez ljubavi, bratstva, sloge i reda, uspješno toga još ne možemo postić, jer nam baš našinci bacaju zamke pod noge. Odbor dakle nek se sastavi, milodare kupi pa ćemo velikom Ivanu Antunoviću podići u beloj našoj Subotici kraj crkve Sv. Terezije ili na glavnom trgu sjajan spomenik“, pisao je Modrošić.
Prvi je ovo pisani trag inicijative za podizanje spomenika biskupu Ivanu Antunoviću. Kao jedno od mjesta gdje bi bilo primjereno podići spomenik spominje se i prostor kraj crkve sv. Terezije Avilske, gdje je poslije 123 godina Antunović konačno našao svoje trajno mjesto. I kako se može iščitati iz teksta pisanog krajem XIX. stoljeća, ni onda nije bilo vrijeme u kome se takva inicijativa mogla lako, bez zapreka, bez protivnika realizirati.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
