U Baču je 29. kolovoza 2009. godine svečano je otvorena etno kuća u Ulici Mostonga broj 3.
U neposrednoj blizini župne crkve sv. Pavla apostola, pri pogledu s ulice, ova kuća izgleda obično, poput svih drugih iz susjedstva. No, ulaskom u dvorište čovjek se nađe u ambijentu primjerenijem vremenima oko polovice prošloga stoljeća.
Dvorištem dominira velika, natkrivena ljetna blagovaona, pokraj koje je starinski bunar s đermom. Blagovaona je obrubljena cvjetnjakom, kako u Baču kažu cvitnom bašćom i zelenom, oniskom živom ogradicom od šimširovine. S dvorišne strane blagovaone bunar s đermom mami poglede i uzdahe, jednostavno u čovjeku izaziva nostalgična sjećanja na nekada u njemu hlađene dinje i lubenice. U drugom dijelu dvorišta smješten je čardak za skladištenje kukuruza u klipu, te šupa pretvorena u prostor za pripremu starinskih jela. Tu je zidana krušna peć, tu je i ozidan prostor za pripremu kuhanih jela, kako u velikom kotlu, tako i u kotlićima. Ovaj prostor sa zadnjim dijelom kuće spojen je velikom šupom, kroz koju se prolazi u zadnje dvorište i u povrtnjak. Iz zadnjeg dvorišta pruža se fantastičan pogled na jednu od znamenitosti Bača, na utvrdu kojom dominira obnovljena Donžon kula.
Unutarnji dio kuće, od velike pridnje sobe do zadnje sobe i kujne svojim pokućstvom i šokački rečeno stvarima, vraća čovjeka bar jedno stoljeće u prošlost. Velika zidana peć u zadnjoj sobi i poveliki zidani štednjak u kujni stvaraju u čovjeku neku toplinu, iako vatra u njima nije založena.
Nakon neobveznog obilaska, svim uzvanicima dobrodošlicu u novootvorenom objektu poželjela je vlasnica Stanka Čoban:
„Dragi gosti, dobro nam došli u naš novi šokački dom, u našu Didinu kuću. Sve vrijeme koje smo proveli u uređenju ovoga doma, vodila nas je i davala nam snagu samo jedna želja – sačuvati od zaborava još ovo malo što nam je od bogate šokačke zaostavštine ostalo. Vodila nas je želja da u život vratimo bar jednu od onih praznih šokačkih kuća koje polako umiru jedna za drugom, umire i sve što je u njima, a s njima umiremo i nestajemo i mi sami. Nadamo se da ćemo u našem rodnom Baču uspjeti naći svoje mjesto na turističkoj karti, da ćemo uspjeti pokazati dio kulture naroda koji više od tri stoljeća živi na ovim prostorima. Zahvalna sam svima koji su nam na bilo koji način pomogli u opremanju Didine kuće, mojim sestrama, mojoj rodbini, a najviše našoj mami, koja nam je sve ovo darovala i s ljubavlju sačuvala.“
Stanka Čoban dodaje kako je ideja o uređenju ovoga objekta rođena prije nekoliko godina. „U Baču ima puno šokačkih napuštenih kuća, koje zub vremena nagriza polako ali sigurno i koje, da tako kažem, umiru. Vidjeli smo kako bi se ova kuća, moje obiteljsko naslijeđe, mogla urediti u pravom šokačkom stilu. Uložili smo i trud i sredstva i od jedne napuštene kuće napravili nešto što će, kako se nadamo, postati nezaobilazna turistička destinacija u Baču i što će biti opipljivo svjedočenje o negdašnjem životu pripadnika jednog dijela šokačke grane našega hrvatskoga stabla u ovom mjestu“, kaže Stanka Čoban.
Izvor: Hrvatska riječ
