S. Amadeja Pavlović, poglavarica samostana Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu, jedina je vojvođanska Hrvatica, dobitnica ovoga priznanja koje dodjeljuje Yad Vashem, međunarodni memorijalni centar za židovske žrtve holokausta.
Redovnica Amadeja (rođ. Karolina) Pavlović rođena je od oca Alojzija i majke Franjke r. Ambrišak u Petrovaradinu, u župi sv. Roka, 28. siječnja 1895. U Petrovaradinu je završila šest razreda pučke škole, a sedmi i osmi pohađala je u Novom Sadu. Završivši trgovačku školu, dvije je godine provela u roditeljskom domu čekajući posao, a potom je radila u Zemunu. Ušla je u samostan družbe Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu 4. studenoga 1922. Ulaskom u novicijat 1925. godine dobila je redovničko ime Amadeja. Nakon ulaska u samostan završila je učiteljsku školu, a 1929./30. i Višu pedagošku akademiju u Zagrebu. Nakon polaganja prvih redovničkih zavjeta 1926., radila je do 1930. kao učiteljica u Državnoj pučkoj školi u Đakovu, a od 1930. do 1941. predavala je u đakovačkoj građanskoj školi koju su vodile sestre. Doživotne redovničke zavjete položila je 1932. u Đakovu.
Dolaskom Drugoga svjetskog rada ustaške vlasti formirale su u Đakovu tranzitni logor za židovske žene i djecu gdje su mnogi umrli od gladi ili zaraznih bolesti čekajući transfer u koncentracijske logore. Amadeja Pavlović, poglavarica samostana Milosrdnih sestara Svetog Križa u Đakovu, uspjela je uvjeriti ustaše da joj dopuste primanje trudnih i bolesnih Židovki u posebno bolničko krilo samostana.
S. Amadeja pomogla je u spašavanju 11-godišnje Zdenke Bienenstock, kada ju je primila u internat samostana. Zdenka je s obitelji – roditeljima Maxom i Vilmom te sestrom Verom – živjela u Osijeku. Nakon okupacije i raspada Jugoslavije, u travnju 1941. godine te pojačanih protužidovskih zakona i progona, njezini su roditelji odlučili Zdenku pokrstiti na katoličku vjeru, ne sluteći da krštenje neće zaštititi njihovo dijete. Svećenik koji ju je krstio bio je taj koji ju je donio u samostan Svetog Križa. Unatoč krštenju, poglavarica je preuzela veliki rizik primajući mladu Zdenku u samostan, jer je pomaganje Židovima bio zločin kažnjiv smrću. Zdenka je u školi živjela pod lažnim imenom, kao bosanska izbjeglica, i nije smjela izvan zidova samostana. Kad su se njemački vojnici zaustavili u samostanu, sestra Amadeja dala je sakriti Zdenku u posebnu sobu. Godine 1944. u samostanu je uređena bolnica za ranjene njemačke vojnike, a škola je zatvorena. Djevojke beskućnice premještene su drugdje, ali su ostale pod skrbi časnih sestara.
Yad Vashem zvanični je memorijalni centar za židovske žrtve holokausta smješten u Izraelu, na tzv. Brdu sjećanja u Jeruzalemu. Osnovna namjena muzeja jest memoriranje i dokumentiranje stradanja šest milijuna židovskih žrtava tijekom holokausta i Drugoga svjetskog rata. Muzej je osnovan 1953. godine a ima obrazovno, dokumentacijsko i istraživačko područje djelovanja. U svom pismu Yad Vashemu Zdenka Bienenstock (kasnije Grünbaum) je napisala: „Živjela sam kao katoličko dijete … također sam bila sigurna, zaštićena, hranjena, odjevena i obrazovana tijekom cijelog rata, a samostan ili majka Amadeja nikada nisu dobili naknadu za vršenje svoje humane i kršćanske dužnosti pod najtežim i najopasnijim uvjetima“.
Više o životu i radu S. Amadeje Pavlović možete pročitati na sljedećoj poveznici: Znamenite osobe - s. Amadeja Pavlović
Izvori:
https://collections.yadvashem.org/en/righteous/7157686
https://sestre-sv-kriza.hr/wp-content/uploads/2021/04/Majka-M.-Amadeja-kratki-zivotopis-i-izreke.pdf