Ivan Sarić bio je biciklist, motociklist, automobilist, avijatičar, činovnik. Najmlađe je dijete Anne Mák i upravnika imanja Paje Sarića. Počevši od 1887./8. godine završio je pet razreda gimnazije u rodnom gradu Subotici, ali je školovanje okončao u ljeto 1896. godine na Višoj trgovačkoj školi u Miškolcu. Krajem 1897. godine postao je činovnik u subotičkoj gradskoj upravi, što će biti materijalna osnova svih njegovih sportskih dostignuća. Bio je član Subotičkog pjevačkog društva i u tom društvu upoznao je svoju suprugu Irenu Schenk.
Njegova biciklistička karijera trajala je od 1896. do 1900. godine. Prešao je put od biciklista amatera, do pobjednika mnogih međunarodnih utrka. Početkom 20. stoljeća se sve više okreće motociklizmu, a kasnije i automobilizmu. Boraveći u Francuskoj tijekom ljeta 1909. godine, Sarić je vidio avion Louisa Blériota, koji se pripremao da preleti La Manche. Od tada Sarića ne napušta misao da i on napravi vlastiti avion. U tome uspijeva naredne godine. Tijekom ljetnih mjeseci na periferiji Subotice izveo je nekoliko probnih letova, a na jesen, 16. listopada 1910. godine, Ivan Sarić je letjelicom vlastite konstrukcije, a na oduševljenje sugrađana (najčešće se u izvorima spominje brojka od 7.000 ljudi), nadletio gradsko trkalište uz Halaški put, u blizini tvornice umjetnih gnojiva. Bilo je to nepunih sedam godina poslije letova američke braće Wright i pola godine poslije leta Slovenca Edvarda Rusjana. Kasnije je imao i nekoliko neuspješnih pokušaja u konstruiranju aviona s jačim motorom. Činovnički posao okončao je odlaskom u mirovinu početkom tridesetih godina 20. stoljeća. Do kraja života ostala mu je strast za automobile, koje je vozio do posljednjih dana.
Čovjek sportskoga duha
Ivan Sarić, bavio se i atletikom i hrvanjem te je jedan od osnivača Subotičkog atletskog kluba Bačka 1901. godine. Kao zaljubljenik u brzinu bavio se biciklizmom i motociklizmom, a u svakom od sportova osvajao je medalje na natjecanjima širom Austro-Ugarske. Zanimali su ga također i automobili. Ideja o letu ovom se Subotičaninu najvjerojatnije javila 1909. godine na autoreliju u Francuskoj (iako je riječ samo o usmenim predanjima), kada je prvi put vidio zrakoplov Louisa Blériota pripremljen za let preko La Manchea. Po dolasku u Suboticu, Sarić u podrumu svoje kuće u ulici Braće Radić i od dostupnih materijala – kotača bicikla, dijelova klavira, starog stolca, kace za mlijeko koja je poslužila kao spremnik za gorivo – pravi svoj prvi zrakoplov pod nazivom Sarić 1. Početkom 1911. godine usavršava konstrukciju zrakoplova Sarić 2 za kojega je sam konstruirao i motor, no vijesti o novim pothvatima subotičkog zrakoplovca više nije bilo. Pred Prvi svjetski rat izaziva pozornost stručne javnosti svojim 10-cilindričnim motorom, pa je tijekom rata nekoliko godina proveo u tvornici zrakoplova u Wiener Neustadtu. Tijekom tih godina njegova razmišljanja bila su usmjerena i prema konstruiranju helikoptera, o čemu svjedoči maketa sačuvana u Muzeju zrakoplovstva u Beogradu. U istom se muzeju čuva i fotografija s maketom aviona koji na zadnjem dijelu ima natpis Sarić 3, no o tome je li u pitanju bila samo ideja ili nešto više nije pronađen odgovor.
Subotički povjesničar Mirko Grlica autor je izložbe o Ivanu Sariću koja je u subotičkom Gradskom muzeju održana povodom stogodišnjice njegova leta 2010. godine. Istraživanja koje je Mirko Grlica proveo za potrebe izložbe i pratećeg kataloga dovela su ga do zaključka kako Ivan Sarić u svojim vizionarskim pothvatima nije uživao potporu sredine u kojoj je živio: „Arhiv je pun njegovih zahtjeva za pomoći, i čini se da je nakon prvog uspješnog leta i dobio neku pomoć od grada, ali i ako ju je dobio, ona je bila nedovoljna za njegove konstrukcijske pothvate. Zato smatram da ga je Subotica na neki način ostavila na cjedilu. To je bila jedna konzervativna i patrijarhalna sredina koja je gledala s podozrenjem na sve ono što je bilo novo. Sarić je imao svoj trenutak slave, nakon prvog leta kada je dočekan kao heroj, ali tu je negdje i njegov kraj. Sve ono što je uslijedilo kasnije bilo je skromnije popraćeno, tako da je nakon Drugog svjetskog rata potpuno zaboravljen, što se vidi i iz pisama koje je slao jednom beogradskom novinaru“.
Doprinos razvoju zrakoplovstva
Sarićeva izuzetnost nije u tome što je poletio među prvima, već što je ostvario neka od konstrukcijskih rješenja koja se i danas koriste u zrakoplovnoj industriji. Sarićev je let bio dug i stabilan, više od jednog kilometra na visini od 20-30 metara. Njegova konstrukcijska rješenja pridonijela su tome da jedan tako slab motor može podići tako veliki zrakoplov, da stabilno leti i izvodi zaokrete u zraku te da se sigurno prizemlji. Sarić je konstruirao takozvane elevatore na krilcima i to je ono što je dalo stabilnost njegovu zrakoplovu i što predstavlja njegov doprinos zrakoplovstvu.
Nakon spomenika u središtu Subotice podignutog 1985. godine, uz sportsku zračnu luku na Bikovu i lokalni aeroklub, njegovo ime od 2010. godine nosi i Tehnička škola u gradu čije je ime upisao u povijest zrakoplovstva.
Priredio: Branimir Kopilović
Izvori:
Mirko Grlica, Ivan Sarić, Gradski muzej Subotica 2010., katalog izložbe
