Đuro Stantić bio je subotički atletičar hrvatskog podrijetla. Godine 1894. osnovano je Subotičko športsko društvo, koje je okupilo brojne sportiste na teritoriju Subotice. Đuro Stantić pripada upravo onim generacijama, koje su obilježile početke ovog društva. Među njima je i od njega nešto stariji sunarodnik Ivan Sarić (1876. – 1966.), čije ime je također usko vezano s razvojem sporta na teritoriju Subotice.

Stantić je bio aktivan u sportu još koncem 1890-ih. Primjerice, u natjecanju u hodanju održanom na Paliću 1897. Stantić je pobijedio i osvojio, kako javlja subotički list Neven, srebrnu (!) medalju (Neven: zabavni i poučni misečnik, 1. rujna 1897, br. 9, str. 144). Međutim, Stantićevi krupniji uspjesi padaju u vrijeme 1900. – 1906. godine. Tada je sudjelovao na međunarodnim natjecanjima u hodanju održanim u Pragu, Beču, Budimpešti, Grazu, Ateni i Berlinu. Svoj prvi veliki uspjeh ostvario je u Berlinu 1901. kada je pobijedio u utrci na 75 km. Subotički list Neven (od 1. 10. 1901.) je tom prilikom pisao: „Do polak puta uzastopce hodahu junaci (natjecatelji), ali posle petsatnoga hoda počeše Gjurini drugovi sustajati, a naš Gjuro srićno i slavno dodje do mete (finiša) učiniv put od 75 kil. duljine za 8 sati i 42 minuta". U nastavku ovaj list piše: „A mi Bunjevce ponosimo se šnjime i zato jer je naš, jer je učinio rodu glas, jer je proslavio ime bunjevačko i pokazao se dostojnim potomkom slavnih junakah i delijah bunjevačkih."

Kao dio ugarske reprezentacije Stantić je sudjelovao na međuolimpijskim Jubilarnim igrama u Ateni 1906. posvećenim desetogodišnjici prvih obnovljenih igara modernog doba. Natjecao se u disciplini 3000 m hodanje. Neki od natjecatelja nisu poštivali pravila brzoga hodanja. Posljedično, Đuro Stantić je stigao na cilj tek treći. Zabilježena je anegdota da je Stantić proveo noć u gostionici tužan i razočaran. Kasno u noći obaviješten je da će utrka biti ponovljena. Iako nije imao vremena za odmor, nastupio je u ponovljenoj utrci. Ovog puta je pobijedio i osvojio zlatnu medalju (Franjo Frntić, Bunjevački Hrvat najbolji hodač na svijetu, Matica: časopis Hrvatske matice iseljenika, broj 2, 1994, str. 47).

Za vrijeme Prvoga svjetskog rata (1914. - 1918.) Stantić je bio vodnik Narodnog ustanka. Pučki ustanak je naziv za pričuvne postrojbe Austro-Ugarske na teritoriju Ugarske i Hrvatske. Umro je 10. 7. 1918. Večernje izdanje lista Bácskai Hirlap od 10. 7. 1918. je pisalo: „Subotičko športsko društvo danas je pogodila velika nesreća. Jedna od zvijezda subotičkog športskog života, Đuro Stantić, umro je iznenada danas. Čovjek, koji je bio još u cvijetu svog života, patio je od ozbiljnih srčanih tegoba. Jutros u pola devet pojavio se u prostorijama Zapovjedništva Narodnog ustanka u Kossuthovoj ulici (danas Korzo - prim. aut.), gdje je kao ustanički vodnik radio već 3 godine. Nakon nekoliko minuta požalio se da nema zraka i izašao je na stubište. Tamo se srušio. Pozvana je pomoć, ali ona mu nije mogla pomoći. Dobrog Đuru Stantića ubilo je srce za nekoliko minuta. Zaslužena tuga subotičke publike ispratila je ovog srdačnog, čestitog i dobrog čovjeka do groba."

Vladimir Nimčević

Naslovna fotografija: Đuro Stantić – portret iz Hrvatskog doma – Matice u Subotici, autor: Stjepan Albot