Komediograf, dramatičar, prozni pisac, javni djelatnik Matija Poljaković rođen je 23. studenoga 1909. u Subotici, a preminuo je 15. ožujka 1973. u Zagrebu. Studirao je teologiju u Zagrebu, a Pravni fakultet završio je u rodnom gradu gdje je proveo veći dio života. Do 1941. godine bio je sudac u Subotici, a nakon okupacije bio je prinuđen napustiti Bačku i s obitelji odlazi u Šid i Derventu gdje je također bio sudac. Tijekom Drugoga svjetskog rata sudjelovao je u antifašističkom pokretu, a po završetku rata neko vrijeme je bio zamjenik vojnog komandanta Subotice. Razlaz s režimom počeo je u vrijeme prinudnog otkupa kada su u Subotici ukinuti hrvatski tisak, škole i druge institucije.
Autor je više od četrdeset drama, radio drama, TV-drama, satira, groteski, komedija i igrokaza. U kazalištu je debitirao komadom Ča Bonina razgala (1950.), drame su mu zasnovane na bunjevačkohrvatskom folkloru, a neke su nastale obradbom narodnih pripovjedaka koje je skupio Balint Vujkov. Matija Poljaković spada među vodeće hrvatske dramatike, pisao je komediju, satiru i grotesku, svjedočeći o ljudskim slabostima i posrnuću, kao i o žarištima moralnih zastranjivanja u Društvu. Od početka pedesetih do početka sedamdesetih bio je kućni pisac subotičkog kazališta, gdje mu je praizvedeno petnaest scenskih djela – četrnaest na hrvatskom i jedno na mađarskom jeziku, mahom u maniri pučkih igrokaza, po kojima je ostao zapamćen do danas, premda je njegov urbani opus daleko značajniji, slojevitiji, a ondje ostvarena dramska čvorišta su općevrijedna i aktualna i u vremenu sadašnjem. Svojim dramskim djelom Matija Poljaković je pridonio najvišim estetskim i etičkim stremljenjima u hrvatsko kulturi, još za života postavši mjerom svijesti i samosvijesti bunjevačkih Hrvata u definiranju našeg nacionalnog i kulturnog identiteta, napose uljudbe kojoj svjetonazorski pripadamo.
S kazališne i javne scene uklonjen je u vrijeme hrvatskog proljeća, budući da je bio njegov istaknuti sudionik i zagovornik osnutka ogranka Matice hrvatske u Subotici. U rukopisu mu je ostalo više dramskih tekstova i roman pod naslovom Ispovijest jednog luđaka, napisan pedesetih godina (ulomci tiskani u Klasju naših ravni, 3-4, 2004.; 5-6, 2004.; 5-6, 2005.). O Poljakoviću je redatelj Rajko Ljubič snimio 2003. kratki dokumentarni film Književnik Matija Poljaković. Djela su mu prevedena i na mađarski.
Djela: Kao suncokreti (Zagreb, 1952.); Niko i ništa, Vašange i Č'a Bonina razgala (Subotica, 1953.; priložene su note za kola i narodne bunjevačke pjesme: Malo bunjevačko kolo, Zvoni zvonce, Gajdaško kolo, Milkina je kuća na kraju, Milica je večerala, Umorno je zlato moje, Alaj nane, Ej Ker i Sentu,, Ej čija frula našim šorom svira, Igrala bi dere, Tandrčak kolo, Momačko kolo, Kad zasvira tamburica jasna, Zeleno je javor drvo, Zora zorlići, Zelen ora', Ne sedi mi dušo, Silo sunce stiglo veče, Vino pije Dojčin Petar, Suljo moja, Sunce seda.); Zakuženi (Rukovet, 1, 2 i 3-4, 1955.), Par žutih cipela (Subotica, 1961.), Komedije (Subotica, 1961.; Oprostite, umro sam, Herojima slava – nama ono više i Ludograd), Ta naša djeca (Subotica, 1962.), Četiri komedije (Subotica, 1963.; Dokoni ljudi, Kuća mira, Heroji ili ubojica), Kad Bog đavlu kumuje i druge komedije (Subotica, 1964.; Kad Bog đavlu kumuje, Zatucani, Tata, ti si bez perspektive i Zoljino gnijezdo), Par žutih cipela i druge komedije (Zagreb, 1973.; Par žutih cipela, Ludograd, Ode Bolto na ogled i Jedna cura sto nevolja).
Izvor: ZKVH
Fotografija: arhivsubotica.wordpress.com
