Baratfile, boratfile, taške ili fratrove uši, sve su to nazivi za jedno isto jelo, za koje se ne može reći da je specijalitet ove ili one nacionalne kuhinje, jer ovo jelo jedno je od prepoznatljivih delicija vojvođanske kuhinje. Mi smo ga kuhali u Šokačkoj kući u Beregu.
Nekada se u Beregu baratfile kuhao jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, a za Badnju večer bio je obvezni dio blagdanske trpeze, uz ribu i papulu. Oni koji nisu strogo postili na Veliki petak baratfile su kuhali i na taj dan.
Baratfile se puni domaćim pekmezom, uglavnom od šljiva. Kućanice su nekada za baratfile i gomboce kuhale poseban pekmez od šljiva i kajsija koji se duže kuha kako bi bio gušći. „Bile su to nekada naše domaće šljive, one prave, sitnije, slatke. Samo se raskolju i metne tek malo šećera, jer nije ni bilo šećera nekada, a i šljive su bile slatke, pa ni ni tribalo metat šećera. Ukuhavao se pekmez dugo, sve dok ne bi počeo pućkati, pa još malo i tek je onda bio gotov. Trajalo je to nekoliko sati“, kaže Anica Krizmanić. Prisjeća se kako je njena baka imala bakarni kotao i posebne drvene lopatice za kuhanje pekmeza, topljenje masti.
Sastojci:
- oko pola kilograma brašna
- voda
- sol
- pekmez od šljiva
- mak
Priprema:
Od brašna, vode i malo soli umijesi se tijesto, ni previše tvrdo, ni previše meko. Treba ga duže mijesiti kako bi postalo glatko. Tijesto se pokriveno platnenom krpom odmara oko 20 minuta kako bi se kasnije moglo lakše razvijati. Razvija se na brašnom posutoj dasci, oklagijom (ili kako bi u Beregu kazali valja sukelom) i reže na kvadratne oblike. Na sredinu tijesta stavi se žličica domaćeg pekmeza, preklopi se i prstima tiskaju rubovi preklopljenog tijesta, da pri kuhanju pekmez ne bi iscurio.
Tijesto popunjeno pekmezom se kuha u malo posoljenoj vodi tako što se doda u kipuću vodu i kuha dok se ne podigne na površinu vode. Kuhano tijesto se procijedi, bez ispiranja, u hladnoj vodi. Kada se prohladi, uvalja se svaki komad posebno u zaslađeni mak ili orahe.
Izvor: Hrvatska riječ
