Vrsta: Običaji
Naziv: Polivači kod bunjevačkih Hrvata u Bačkoj
Autorica: Milana Černelić
Na drugi dan Uskrsa, takozvani Vodeni ponediljak momci, a kasnije i oženjeni muškarci idu u polivanje djevojaka, pa i žena. U polivanje su išli čak i maloljetni mladići i dječaci (švigarci) koji su polivali svoje vršnjakinje (švigarice). Ovaj je običaj osim kod bunjevačkih Hrvata zastupljen i kod Mađara. S obzirom na to da je područje Bačke bilo u sastavu Austro-Ugarske Monarhije, može se pretpostaviti da je običaj preuzet interakcijom hrvatskoga i mađarskoga stanovništva.
Prema predaji, žene su na Uskrs bile prve koje su proširile radosnu vijest o Isusovu uskrsnuću. Uz to se vezuje vjerovanje da su žene vidjevši da je Isusov grob otvoren, to ispričale apostolima, a oni su ih polijevali vodom kako bi došle k sebi, jer su mislili da izmišljaju. Drugo vjerovanje je da su ih Herodovi stražari polijevali kako bi ih rastjerali i ušutkali.
Momci su prvo išli politi svoje djevojke, a zatim ostale. Veće ili manje skupine momaka su većinom u gradu išle pješice, a na salašima zaprežnim kolima, ali su još početkom 20. st. i u gradu išli kolima u polivanje. Nerijetko su polivači unajmili i tamburaše koji su ih pratili. Osamdesetih godina 20. st. obnovljen je obilazak djevojaka kolima, te se do današnjih dana mogu vidjeti okićeni fijakeri s polivačima i tamburašima kada momci iz kulturno-umjetničkih društava na tradicijski način obilaze djevojke. Danas se u polivače kreće individualno ili u manjim grupama po obiteljima. U pravilu se nije dogovarao dolazak polivača, jer se obilazilo sve kuće u kojima je bilo djevojaka, što se čini i danas. Zanimljiv je specifičan način zadržan do osamdesetih godina 20. stoljeća u somborskom kraju, gdje je znak momcima da mogu doći polivati djevojku bio ako se djevojka uhvatila u kolo na igranci na Uskrs.
Polivači su djevojke polivali vodom tako da bi djevojku doveli do bunara, dvojica ju držala, a ostali bi zagrabili vode i polili ju. Izdašno su je polili vodom iz kabla, osobito ako se opirala, što se održalo do četrdesetih godina 20. stoljeća. Usporedno s vodom, kojom se djevojke potom polivaju iz malih bočica ili špricaljki, od početka 20. st. pa nadalje sve češće su ih prskali i kolonjskom vodom ili parfemom. Običaj je bio i ostao da polivena djevojka dariva polivače šarenim jajetom, što se zadržalo sve do danas, kada se polivače obavezno daruje i narančom. Uz to djevojka momke okiti proljetnim cvijećem. Izvorno su se polivači kitili ružmarinom i zumbulom, a početkom 20. st. ušlo je u modu kićenje kupovnim perlicama, ali su se već nakon Prvoga svjetskog rata vratili prirodnom cvijeću, koje se tijekom vremena mijenja. S više cvijeća zakićen polivač smatrao se važnijim u društvu, jer je količina cvijeća na reverima, šeširu, pa nekada čak i na čakčirama značila da je obišao puno djevojaka. Od šezdesetih godina 20. st., a još učestalije od devedesetih, osim momaka počeli su polivati stariji oženjeni muškarci svoje žene i rođakinje.
Foto: NIU Hrvatska riječ, ZKVH, privatno vlasništvo
