Bilo kojim putem da krenete u Monoštor možete stići tek ako prijeđete most, jer selo je sa svih strana okruženo vodama, pa se često može čuti kako ga zovu i Selom na sedam Dunava. Dunava nije sedam već samo jedan, ali nisu Monoštor zaobišli ni kanali, i to ona dva najznačajnija vojvođanska – Veliki bački i Dunav – Tisa – Dunav, tu je riječica Kiđoš, rukavci Dunava, pa onda onaj koji je Monoštor okitio epitetom Selo na sedam Dunava i nije puno pogriješio. Uz to, nisu Monoštorci stoljećima samo živjeli pored vode već su naučili kako iskoristiti on što daje voda i šume oko vode: riba, divljač, drvo, trska... I sada ste već sigurno pomislili da ćemo na početku našeg KuHaRa tradicijskih jela pripremati nešto od divljači ili ribe. E, pa nećemo. Iskreno, ideja nam je bila divljač, ali su nas preduhitrili lovci koji su organizirali svoje druženje, naravno uz divljač, a nama nije ništa drugo preostalo nego sačekati da lovci opet odstrijele nešto iz svog lovišta pa da nam kuhari to i pripreme na svoj monoštorski način.
Situaciju je spasio Davor Francuz, koji je u zamjenu ponudio gusku; domaću, mladu, iz svog dvorišta. Prihvatili smo od prve jer nismo imali izbora, a i guska se uklapa u tradicijsko jelo Monoštora. Trebalo je onda naći nekoga tko zna i tko bi se htio prihvatiti kuhanja. Nismo dvojili mnogo. Boljih od Eve i Petra Pašića nema. Em su oboje dobri kuhari, em vole u svojoj kući ugostiti, pa im nije bilo teško ni ovoga puta biti donaćinima iako smo za kuhanje odabrali vreli ljetni dan s 30 i nešto stupnjeva.
Posao nam je olakšao Davor, pa nismo morali klati i čupati gusku. Sve to on je već uradio pa je za kuhanje stigla očišćena guska. No, bilo je tu još posla za čika Peru, jer trebalo je gusku detaljno očistiti i opaliti sitne klice od mladog perja. Nekada se to radilo tako što se palio papir, a iznad njega u ruci vrtjela očišćena guska. Čika Pera je to uradio mnogo jednostavnije; plinskim gorionikom. Njemu smo prepustili čišćenje i sječenje mesa, a mi smo od tete Eve htjeli doznati kako je to bilo nekada kada je selo bilo puno gusaka. Logično, ako u blizini ima vode, mora da je bilo i gusaka.
„Po cili dan bile su na vodi. Ujtru su se kapije otvarale i one su same odlazile na vodu. Dešavalo se kada su bili i guščići da se izmišaju, guske se potuku, ali je svaka navečer dolazila u svoj dvor i dovodila svoje guščiće. Guske su obično počele neti početkom godine, a polovinom ožujka su se nasađivale. Jaja koja bi guske snele na sv. Matiju, što je 24. veljače, su se obilježila jer su iz tog jajceta gušče bili, kako su kazali, šepavi. Ritko kad je bilo da se iz tog jajeta izleže redovno gušče", priča teta Eva.
Mlade guske mogle su se klati već oko Petrova, a one koje se ne kolju čupale su se poslije Petrova, i to tri puta do zime.
„Od tog perja pravili su se vankuši i dunje. Prije Božića guske su se zatvarale i kljukale kukuruzom da se što više utove. Nekada je gusaka bilo u svakoj kući. Pun Dunav je bio gusaka i svaka je znala doć natrag svojoj kući. Već 70-ih godina bilo ih je manje, a do skora bilo ih je još u kraju uz Dunav, a danas i oni koji imaju guske drže ih zatvorene u svom dvoru", kaže Eva Pašić.
Guščiji paprikaš se obično kuhao u vrijeme žetve kada je bila velika moba, pa je trebalo nahraniti puno ljudi.
„Kuvalo se u laboški i od 40 litara, na šporenju na drva. Sada se uglavnom kuha u kotliću", kažu naši domaćini.
Sastojci:
1 mlada guska težine oko 5 kg
2 kg luka
sol (jedna žlica ili više, ovisno o ukusu)
6 velikih žlica domaće monoštorske aleve paprike
voda
mast
1 svježa rajčica ili oko 2 dl kuhane rajčice
jedna svježa paprika
ljuta paprika po ukusu
Priprema:
Meso očićene guske izrezati na sitnije komade. Sitno izrezati luk i malo ga propržiti na masti. Luk paprikašu daje slast i gustinu. Dodati zatim guščije meso i sve zajedno pirjati dok meso ne omekša. Dok se meso pirja doda se i malo soli. U ispirjano meso i luk nalije se voda i kuha se. Količna vode ovisi od toga koliko je guska stara; ako se duže kuha mora se dodati i više vode, jer će voda ukuhati. Paprikaš treba kuhati na jakoj vatri. Ako se kuha u kotliću, kuha se na mekim suhim drvima kako bi ključanje bilo konstantno i jako. Poslije dva sata ključanja dodaje se aleva paprika. Na pet kilograma guščijeg mesa stavi se šet velikih žlica domaće aleve paprike, ovisno o ukusu može i ljute.
Ukoliko voda uvrije, može se dodavati, ali samo topla voda. Ukoliko je potrebno, tijekom kuhanja doda se još soli.
Guska se, ako je mlada, kuha oko tri sata. S vatre se skida kada meso omekša, ali treba imati na umu da je guščije meso i kada je kuhano žilavije od piletine.
Paprikaš se služi uz domaće valjuške. Valjušci se mijese isto kao i obično tijesto, jedino što se ne režu već kidaju.
Izvor: Hrvatska riječ
