Prva doseljavanja Hrvata u Starčevo započela su još polovicom XVIII. stoljeća, ali najmasovniji priliv hrvatskoga pučanstva dogodio se potkraj XVIII. i početkom XIX. stoljeća. Lika, odnosno područje Modruša, Ogulina i okolice, uglavnom su krajevi iz kojih su naseljenici dolazili, a u manjoj mjeri je bilo obitelji iz zaleđa Bakarskog zaljeva, s Korduna, iz Karaševa itd. Tada su u Starčevu već bili nazočni Nijemci, kolonizirani 1761. godine, i srpsko pučanstvo koje se naselilo ubrzo poslije velike seobe Srba.

Unatoč odvojenosti hrvatske zajednice od dijela sela u kojem su živjeli Srbi, kao i nacionalnoj posebnosti u odnosu na njemačko stanovništvo, imenoslovlje kod Hrvata u Starčevu bilo je podložno kako njemačkom, tako i srpskom onomastičkom utjecaju. Kako je jedan dio onomastike staroga zavičaja zadržan, a dosta toga preuzeto od Nijemaca, Srba i Mađara, razumije se uz određene modifikacije, vremenom je nastalo jedinstveno imenoslovlje svojstveno za Hrvate u Starčevu.

Imena starčevačkih Hrvata

O imenima Hrvata tek naseljenih u Starčevo vrlo se malo može doznati. Matične knjige rimokatoličke crkve malo nam mogu pomoći, jer su u godinama kolonizacije, sukladno crkvenoj praksi, bilježena imena u latiniziranom obliku. Tako nailazimo na imena kao što su Stephanus, Joannes, Matthaeus, Petrus, Georgius, Nicolaus, Marcus, Antonius i sl. Isti slučaj je i sa ženskim imenima. Međutim, postoje i iznimke, pa se ponegdje mogu pronaći imena u izvornom hrvatskom obliku, npr. Jure, Jandre, Kata, Manda i sl. Takva odstupanja vjerojatno su se javljala prilikom transkripcije starih narodnih imena, jer svećenici nisu uspijevali ime prevesti u latinizirani oblik, ili su te osobe izričito zahtijevale da im se ime napiše onako kako doista glasi. Malobrojne podatke o prvim imenima moguće je pronaći i na starim nadgrobnim spomenicima na starčevačkom katoličkom groblju.

Kako je vrijeme protjecalo, a veze Hrvata sa susjednim narodima u Starčevu postajale tješnje, tako se stvarao njihov jedinstveni imenoslov. Oduvijek najuobičajenije starčevačko muško hrvatsko ime bilo je Ivan. Ivica, ili Ivo su njegove najčešće izvedenice u Starčevu. Ivo se vremenom počelo izgovarati Iva, što je posljedica utjecaja ekavskoga govora. Taj utjecaj proširio se i na ostala imena, pa danas samo poneki stariji Starčevci kažu Ivo, Pajo, Joso itd.

Još jedno vrlo učestalo ime je Stipan ili Stevan. Stipan je ime koje se dugo zadržalo u narodu, a govori nam o velikom postotku ličkih ikavaca u ukupnome broju naseljenih Hrvata. Zbog velikog udjela ikavaca, kod mnogih hrvatskih obitelji u Starčevu koje nisu podrijetlom iz krajeva gdje se govori ikavica, također se javlja ovo ime. Vremenom je uslijed ekavskoga utjecaja preinačeno u Stevan, a s nadimcima Steva ili Stevica. Među izvedenicama se nalazi i oblik Števa, koji je posljedica njemačkog utjecaja na narodni govor.

Jedno od izrazito čestih, a jedno vrijeme i najčešće ime u starčevačkih Hrvata je Blaž (izvedenica: Blaško). Gotovo svaka obitelj kroz svoju povijest imala je pretka s imenom Blaž, a bilo je često i među Nijemcima, ali u njemačkom obliku - Blasius. O popularnosti imena Blaž govori nam i podatak da je u Starčevu posljednji puta nadjeveno polovicom osamdesetih. Ekavski utjecaj je imao učinak i na imena Andrija i Matija, koja su vremenom dobila oblike Andreja i Mateja (nadimak: Mata).

Privrženost Hrvata rimokatoličkoj crkvi u Starčevu, koja je posvećena sv. Mauriciju, uzrok je učestalosti imena Mauric (od njemačkog Mauritz). U Starčevu se javlja i hrvatski narodni oblik ovoga imena - Mavro. Pravi primjer preuzimanja stranog imena, a potom i njegove modifikacije, jesu oblici njemačkoga imena Vinzenz, na koje se može naići kod Hrvata u Starčevu i Opovu. Ti oblici su Vica, ili Fica, a kod nekih obitelji i Vinko.

Antun, tradicionalno muško ime, karakteristično za hrvatski puk diljem svijeta, nije omasovljeno među starčevačkim Hrvatima. Ono je češće u Opovu, gdje ima oblik Anton, a osobito je često bilo i među Nijemcima. Muška hrvatska imena karakteristična za Starčevo su još i Josip (nadimci; Josa, Joca, Joška), Nikola (nadimci; Nića, Nika, Nikica), Toma (nadimci: Tomica, Tomoš), Pavle (nadimci: Paja, Pajoš), Marko, Luka, Franja, Đura, Stanko, Jakob (nadimak: Jaša), Petar, Miša i dr.

Tradicija nadijevanja imena po djedu, ocu ili kumu, nije više toliko učestala u Starčevu kao ranije, ali još uvijek postoje obitelji koje ju njeguju. Koliko je ranije ovakav običaj bio prisutan, pokazuje nam primjer starčevačke obitelji Blaženić. Kako se samo jedna grana ove velike obitelji prepoznavala po nadimku (špicname), a kod nekih Blaženića očevi i sinovi nosili su isto ime, ili je u istoj generaciji u više obitelji bio slučaj da se roditelj zove Blaž, a sin Ivan (postojala su tri takova podudaranja), bilo je teško raspoznati osobe pojedinačno. U novije doba prevladala su nacionalno neutralna imena: Željko, Goran, Dejan, Darko, Zlatko, a pojavilo se i ime Tomislav, koje je zamijenilo doskora tradicionalni oblik, Toma.

Kada je riječ o Hrvaticama u Starčevu, davana su im pretežito strana i nehrvatska narodna imena, a učestalost određenih imena je bila slična kao i u ostalim hrvatskim sredinama u Vojvodini. Milka je jedno od rijetkih narodnih imena koje je njegovano. Ostala imena u većini su slučajeva bila podudarna s njemačkim, s tim što su nadimci i hipokoristici bili drukčiji. Marija je sigurno najčešće ime, koje pored uobičajenih nadimaka Mara i Marica, u Starčevu ima i oblik Maca. Odmah slijedi i ime Ana, s nadimcima Ančica ili Anuška.

Izvedenica Bela je bila vrlo popularna, ali nije ovisila o imenu, već je vjerojatno nadijevana djevojkama svijetle puti. Katarina i Magdalena oslovljavane su s Kata, Katica i Lenka, ili Lena, dok je za ime Barbara nadimak preuzet od Nijemaca, a glasio je Vavi. U skupinu ženskih imena preuzetih iz njemačke onomastike ubrajaju se još i Celestina (izvedenica: Tina), Elizabeta (izvedenica: Liza), Agata, a od ostalih ženskih imena u imenoslovu se nalaze Roza, Eva (izvedenica: Evica), Kristina, Agneza (izvedenica: Agneska), Julijana (izvedenice: Jula, Julka), Sofija (izvedenice: Soka, Coca) itd.

Nakon Drugog svjetskog rata počinje se javljati ime Ivanka, imenoslovu se pridodaju brojna nacionalno neutralna imena, a u najnovije doba popularna su moderna ženska imena, kao što su Tamara, Tijana, Andrea, Valentina, Lara, Matea i sl., karakteristična kako za srpsko, tako i za hrvatsko govorno područje

O prezimenima i nadimcima starčevačkih Hrvata

Većina prezimena Hrvata u Starčevu zadržala je svoj prvotni oblik, mada je i tu bilo iznimki, što uslijed krive interpretacije, što zbog teškoće pri izgovoru, ili nekih drugih razloga. Stoga se u matičnim knjigama odmah po doseljenju ne nalazi prezime Mihajlić, kako ono danas glasi, već Mihalić. Isti slučaj je i sa starosjedelačkim prezimenom Pavlić, koje je u maticama zabilježeno kao Paulić, a nakon Drugog svjetskog rata u Starčevo je iz istih krajeva, s Korduna, naseljena obitelj Paulić, što i faktički dokazuje pretpostavku o promjeni prezimena kroz povijest. U Opovu su ovakve promjene izvornih prezimena bile češće, jer je tamošnji hrvatski puk naseljen iz raznih krajeva Habsburške Monarhije, pa su njihova neuobičajena prezimena vremenom pojednostavnjivana.

Kada su u pitanju prezimena u Starčevu, ono što je bitno napomenuti, jest da su obiteljski nadimci - špicnameni, bili najčešći znak raspoznavanja među pučanstvom. Naime, ukoliko je određena obitelj bila brojna i razgranata, a njezini članovi su imali ista prezimena, u lokalnoj sredini su ih jedino razlikovali prema nadimku koji nosi glava kuće. Iz toga možemo izvesti zaključak da su nadimci nastajali od zanimanja, mjesta podrijetla, osobina, krive interpretacije prezimena ili nekih drugih značajki po kojima je narod karakterizirao određene osobe.

U Gornjem kraju, dijelu Starčeva naseljenom poglavito Hrvatima i Nijemcima, nije svaka obitelj imala špicname, ali su mnogi nadimci do danas sačuvani. Dok su nadimci kod njemačkih obitelji bili doista rijetki i najčešće bili posljedica pojednostavnjivanja, ili krivog izgovora prezimena od strane Hrvata (Morawek - Morvekovi, Kanape - Kanapekovi), tako su nadimci kod hrvatskih obitelji bili učestaliji i mogu se prema postanku svrstati u različite skupine. U jednu od skupina ubrajaju se nadimci nastali krivim izgovorom, odnosno pojednostavnjivanjem prezimena. Tako su nastali nadimci: Mijelić za Mihajliće, Majtić za Majetiće, Bujanić za Bujanoviće, Žeravčevi za Žeravice, Rzini za obitelj Herza, i dr.

Nadimci su nastajali i po prelasku muža u ženinu kuću ili uslijed selidbe obitelji u kuću koja je pripadala nekom drugom, pa su prezimena nekih obitelji koje su ostale bez potomstva, ostala trajno upamćena u obliku nadimaka. U tu skupinu ubrajaju se nadimci: Pilarovi i Butorčevi za obitelj Brozina, Jospović za Blazoviće, Mandušić za Gerdiće, Ćošić za Ivankoviće, Bakarić za Petroviće, Stana za Mikiće, Trblić za Ragroviće, itd. Nadimak Krašovanovi je jedan od nastalih na osnovi mjesta podrijetla, a nosi ga obitelj Stana.

Medutim, prevladalo je uobičajeno davanje nadimaka, dakle, prema profesiji, nekom znakovitom obilježju, ili osobnom nadimku nekog od predaka. Tu se svrstavaju sljedeći nadimci: Brkini - Grgić, Zoljarovi - Radočaj, Kovačevi - Bujanović, Gogini - Pavlović, Degišini - Pihajlić, Majkini - Blaženić, Mikini - Bogović, Šimini - Rajković, kao i mnogi drugi.

Obiteljskih nadimaka s porugom, kakvih svakako ima diljem Banata, u Starčevu nije bilo u velikoj mjeri. Jedini nadimak koji se može smatrati porugom nosi jedna grana obitelji Ivanković, a glasi Štroka. Radi se o tom da je izvorni nadimak obitelji bio Široka, i to nastao prema nekom vodotoku, ili bari pod tim imenom, a da je vremenom porugljivo preinačen u današnji oblik. Još jedna od osebujnih značajki u vezi s prezimenima u Starčevu, jest običaj dodatka nastavka -ov prilikom njihova izgovora, i to bez obzira na to je li to gramatički ispravno, npr. Turkaljovi, Kalićovi, Lapićovi, i sl.

Dalibor Mergel