Franjo Štefanović je rođen u Petrovaradinu 13. ožujka 1879. godine (na fotografiji je njegova rodna kuća u Reljkovićevoj ulici broj 18) kao jedanaesto dijete poznate petrovaradinske poljodjeljske obitelji, bio je najdarovitiji od sve svoje braće i sestara.
Učiteljsku školu, nakon petrovaradinske pučke škole, završio je u Osijeku 1897. godine. Prve skladbe skladao je tamo, ali i u mjestima u Srijemu u kojima je službovao kao učitelj: Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu. Vrativši se 1906. u Petrovaradin, nastavlja tu učiteljski posao i glazbeno djelovanje. Od 1907. narednih osam godina bio je zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga društva Neven. Godine 1909. i 1910. pohađa Glazbenu školu u Zagrebu. Napisao je 71 skladbu za muške zborove i 37 skladbi za mješovite. Ima i 15 samopjeva za glas i klavir te jednu skladbu za solo-pjevače i mješoviti zbor uz pratnju klavira. Sačuvano je i njegovih 22 dječje skladbe. Napisao je i dvadesetak fuga za klavir i kratki klavirski komad Laku noć. Od crkvenih djela napisao je 17 skladbi, uključujući i pet misa, uz još tri harmonizacije.
Rodna kuća Franje Štefanovića - Reljkovićeva ulica br. 18, Petrovaradin
Kako navodi povjesničarka Ivana Andrić Penava, Štefanović je bio svestrano obrazovan, a uz glazbu bavio se i znanošću. Još kao učitelj bavio se električnim pokusima pa je za njih nabavio razne aparate. Bavio se i fotografijom. Umro je iznenada, u 45. godini života od galopirajuće tuberkuloze, 26. siječnja 1924. godine, i sahranjen je na Petrovaradinu.
Prva opera za djecu
Iako se dvadesetih godina prošlog stoljeća počeo povlačiti iz javnog glazbenog života, nije se prestao baviti glazbom nego se još više posvetio glazbenom odgoju mladeži.
Skladao je veliki broj dječjih pjesama, no veliki je broj i uništio. Za djecu je želio mnogo više. Želio im je podariti djelo u kojem bi bila dinamičnija i u pjesmi i u pokretu. Želio je pravo djelo za djecu. Prvu operu U Vilinoj gori Štefanović napisao je i izveo sa svojim učenicima 1918. godine. Iduće godine skladao je operu Šumska kraljica na riječi Mihovila Peitza, njegovo najpopularnije i najizvođenije djelo. Dao ju je tiskati 1922. u Novom Sadu i posvetio svojem sinu Dinku. Drugo je izdanje priređeno 1972. u Novom Sadu, a redigirao ga je Stanislav Preprek. Svoju najdulju i najtežu za izvedbu operu napisao je 1920. godine. Iduće, 1921. godine, napisao je svoju posljednju operu, Seoba Slavena.
Da je Šumska kraljica uistinu prva opera za djecu potvrdila je svojim istraživanjima skupina glazbenih stručnjaka na čelu s poznatim muzikologom, Subotičaninom rodom, Albom Vidakovićem 1960-ih godina. Jedini Štefanovićevi biografi i vrednovatelji njegova djela, a kasnije i čuvari notnih zapisa bili su dugo godina petrovaradinski Hrvati i glazbenici Stanislav Preprek i Đuro Rajković. Poslije II. svjetskog rata izvođenje Štefanovićevih djela bilo je zanemareno, sve do 1956., kada je glazbeni odgoj u Petrovaradinu preuzela nastavnica Mihaela Grginčević. Zahvaljujući njoj nastaje pravi preporod Štefanovićevih dječjih pjesama, izvođenih prvenstveno u Petrovaradinu, a onda i u mnogim mjestima u tadašnjoj državi. Tihomir Tapavica još je jedan glazbeni pedagog i nastavnik u osnovnoj školi u Petrovaradinu, negdašnji urednik dječjeg časopisa Cvrčak, koji je objavljivao Štefanovićeve dječje skladbe. Zahvaljujući Tapavici, Štefanoviću je podignut i nadgrobni spomenik prigodom 90. obljetnice njegova rođenja. Godine 1979. u Osnovnoj školi Vladimir Nazor (danas se zove Jovan Dučić) u Petrovaradinu, svečano je proslavljena 100. obljetnica Štefanovićeva rođenja i tom prigodom otkrivena mu je spomen-ploča (na hrvatskom jeziku) u zgradi škole.
Nakon trodesetljetne stanke Šumska kraljica ponovno je zaživjela od 2013. godine. HKPD Jelačić na čelu s tadašnjim predsjednikom udruge Petrom Pifatom te je godine započelo suradnju s Osnovnom glazbenom školom Isidor Bajić u Novom Sadu. Od tada do danas ravnateljica zbora i solistica je prof. Ana Kovačić i od te godine opera je izvođena na različitim mjestima u Vojvodini i Hrvatskoj. „Vrlo mi je drago što već šest godina ponovo među nama živi djelo Štefanovića. Svake godine između 400 i 800 Novosađana pogleda ovu operu. Bitno je da djeca u ranoškolskom uzrastu osjete i upoznaju umjetničku glazbu. Operu izvode Dječji zbor naše škole Bajićevi slavuji, a solisti su učenici prof. Senke Nedeljković, dok od prošle godine solističke uloge igraju također Bajićevi slavuji. Izvodimo je u izvornome obliku – onako kako je Štefanović to zamislio – uz klavirsku pratnju, na srpskom jeziku. Prihvatili smo još jedan Štefanovićev savjet: izvodimo operu i u malim mjestima. Nadamo se da ćemo surađivati s Jelačićem i dalje, ako ne s ovim, onda s nekim drugim zborovima“, kazala je prigodom proslave prof. Kovačić.
Proslava posvećena Štefanovićevu životu i djelu iz 2019. godine u organizaciji HKPD Jelačić, a kojoj je glavni pokrovitelj bio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, prikazala je različite načine pristupa sjećanju na Štefanovićeva glazbena djela. Mali polaznici Jelačićeve škole tambure, koja djeluje pod vodstvom prof. Branislava Tubića, izveli su Štefanovićevu skladbu Dom, i Sjedi Ćiro, slavonski pučki klasik. Glazbena sekcija Petrovaradionice je ovoga puta otpjevala Štefanovićevu pjesmu Tko je gospodar?. Zbor je pripremila i njime ravnala Marina Milošev, a Milica Keča ga je pratila na klaviru. Veliki mješoviti pjevački zbor, kojim ravna prof. Vesna Kesić Krsmanović, izveo je šarenolik repertoar sačinjen od skladbi: Slava iz mise Na glas zvona, Molimo se, Lado, Kolo, Rosa, Imam pjesme, Spomen list i More mi je ljubav tvoja. Banova tamburaška mornarica trima je srijemskim pjesmama čestitala, na simboličan način, Štefanoviću rođendan.
Proslavi su, među ostalim, nazočili i članovi familije Franje Štefanovića, predstavnici Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata te Katoličke Crkve.
Obnova nadgrobnog spomenika i monografija
HKPD Jelačić nastavilo je i nakon ove proslave obilježavanje jubileja ovoga skladatelja. U drugoj polovici 2019. godine slavljena je misa zadušnica za njega, uz pohod njegovom grobu koji se nalazi na Trandžamentskom groblju, a obnovljen je i skladateljev nadgrobni spomenik. Uz sufinanciranje Gradske uprave za kulturu Novog Sada, tiskana je monografija o Štefanoviću i njegovim djelima, koju je pripremila povijesno-istraživačka sekcija Udruge na čelu s prof. Ivanom Andrić Penava. Djelo Franje Štefanovića otkriveno je i prezentirano na zadovoljavajući način, zahvaljujući maru HKPD-a Jelačić i njegova tadašnjega predsjednika Pifata, a u novije vrijeme i Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića. Moguće je da je ovakav način odavanja zasluge velikom imenu lokalne kulturne povijesti pojava u ovdašnjoj hrvatskoj zajednici koja je primjer kako se možemo odužiti našim velikanima.
U nakladi HKPD-a Jelačić 2019. objavljena je monografija Franjo Štefanović – kralj opere za djecu čija je autorica povjesničarka iz Zagreba podrijetlom iz Petrovaradina Ivana Andrić Penava, a urednik Petar Pifat.
„Ponosni smo što našu kulturnu baštinu obogaćuje djelo Franje Štefanovića, zahvalni smo što imamo stručnjake koji nam posreduju njegovo djelo, radosni smo što se okupilo dovoljno dobrih ljudi koji su pomogli da ova knjiga izađe i krene u život“, navodi recenzentica knjige Željka Horvat-Vukelja. Iste godine, o spomenu 140. obljetnice Štefanovićeva rođenja priređena je večer sjećanja s kratkim filmom o njemu i izvođenjem njegove glazbe, a Štefanovićev grob na Trandžamentskom groblju u Petrovaradinu obnovljen je potporom Ministarstva kulture i informiranja Srbije, te nanovo blagoslovljen.
Nosači zvuka
Godine 2020. Jelačić je objavio CD s djelima koje je skladao Štefanović. Nosač zvuka nazvan je U kolo, braćo, po naslovu himne HPD-a Neven iz Petrovaradina kojim je Štefanović ravnao. Nastao je uz angažiranje Jelačićeva zbora pod ravnanjem Vesne Kesić Krsmanović, kojem su pomogli solisti opere Srpskog narodnog pozorišta. Glazba je bila izvođena i snimana u Kapeli Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima, uz orguljašku pratnju Vlaste Pokas. Također, i zagrebačka Croatia Records objavila je početkom 2023. CD opere Šumska kraljica u izvedbi glazbenika iz Osijeka.
Prva publikacija koju je objavila Zaklada Spomen-dom bana Josipa Jelačića iz Petrovaradina bila je knjižica Fenomen dečijih opera Franje Štefanovića (2022.), urednika Darka Polića, na hrvatskom i srpskom jeziku.
„Ova knjiga je najnoviji pokušaj prikaza kulturno-povijesnog konteksta autentične umjetničke pojave dječje opere skladatelja koji je cijeli svoj život skladao u Petrovaradinu. Knjiga obuhvaća analizu kulturnog i društvenog okruženja Petrovaradina i Novog Sada u periodu neposredno prije i poslije Prvog svjetskog rata, s osnovnim težištem na glazbeni opus i analizu opernog stvaralaštva Štefanovića“, navedeno je u predgovoru.
Novi postav Šumske kraljice
Knjižica je, u stvari, bila uvod u novu postavku opere Šumska kraljica koja je izvedena 8. svibnja 2022. godine u Novom Sadu, u okviru programa Europske prijestolnice kulture, a neposredni je povod bila 100. obljetnica njezine praizvedbe u Petrovaradinu. Operu su i ovoga puta izveli učenici Glazbene škole Isidor Bajić iz Novog Sada koje je vodila prof. Kovačić, a operu je režirao Igor Pavlović. Novina je bila da je kreiran glazbeni aranžman za gudački orkestar, da su napravljeni novi kostimi te da je opera konačno izvedena na hrvatskom jeziku na kojem je i skladana. Dodatno, Zaklada je 2022. tiskala i cijeli aranžman za soliste, zbor i gudački kvartet u publikaciji Dečja opera Franje Štefanovića „Šumska kraljica“ na srpskom i hrvatskom jeziku. U ovom novom aranžmanu, opera je gostovala u Bečeju i Somboru, no tu nije kraj, budući da se sprema prijava za gostovanje Šumske kraljice na 64. Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, u lipnju 2024. godine, uz potporu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.
Izvor: Hrvatska riječ (Marko Tucakov)
