Vrsta: Običaji
Naziv: Duhovski ophod kraljica kod bunjevačkih Hrvata
Autori: Milana Černelić i Tamara Štricki Seg
Obredni duhovski ophod bunjevačkih Hrvatica krаljica, mladih djevojаkа uz pjevаnje, vezan je uz blаgdаn Duhovа (Dôvа). Osim bačkih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca – običаj imaju i drugi nаrodi, među ostalim i nа područjima Mаdžаrske, Hrvаtske, i Srbije. Često se susreće i nаziv ljelje (po pripjevu ljeljo u kraljičkim pjesmama), а zа sudjelovаnje u ophodu koriste se frаze ićemo u krаljice, iđemo u krаljice, ićete u krаljice, bilа je/sаm krаljicа.
U bačkih Šokaca i subotičkih Bunjevaca običaj se prakticirao sve do nakon Drugoga svjetskoga rata, kada postupno nestaje potkraj 1960-ih godina, dok se u somborskih Bunjevaca izgubio i prije.
Običaj kraljica obnovljen je devedesetih godina 20. stoljeća. Tradicionalno su kraljice bile djevojke stаsаle zа udаju, ali su u novije vrijeme to najčešće djevojčice od devete do četrnaeste godine. Ophodi su vezani uz crkvu, a odvijaju se u Subotici i Tavankutu. Za pripreme ophoda zadužene su starije žene ili časne sestre, koje pripremaju tekstove i organiziraju probe dva do tri tjedna pred Duhove. Najčešće su to tradicionalne kraljičke pjesme iz knjige Bele Gabrića i Ante Pokornika, dok u novije vrijeme pojedine žene pišu nove tekstove kraljičkih pjesama. Probe na kojima se uče pjesme i plesni obrazac održavaju se u dvoranama pri crkvenim župama u Keru i Aleksandrovu u Subotici, odakle kreću u ophode, Aleksandrovu nakon jutarnje mise, u Keru popodne i nakon ophoda idu na misu, a u Tavankutu djevojčice dolaze prvo u prostorije Društva Matija Gubec gdje se opremaju i odlaze u crkvu na misu, a potom u ophode.
Sastav, nazivi i rekviziti svih sudionika u povorki mjesno su vrlo raznovrsni. Povorku čini šest ili osam djevojaka kraljica, koje u svečanoj nošnji, čiji su dio i bogato urešene krune na njihovim glavama (otuda naziv kraljice), s kojih vise šarene pantljike (vrpce), krećući se selom, dijelom naselja ili između ušorenih salaša, obilaze kućanstva pjevajući pjesme s ciljem da donesu dobrobit i izobilje tijekom godine, a domaćini ih zauzvrat daruju.
Staju pred kućom te ljelaju kraljičke pisme uz cupkanje u mjestu, istovremeno pjevajući. Djevojke prati dječak pastir/čoban koji skuplja novac i prilikom pripjevanja ljeljo udara štapom o zemlju. Ulogu pod nazivom mama imaju jedna, dvije ili tri djevojke od petnaest ili šesnaest godina, koje mogu biti i starije od kraljica, obično obučene u sefir i one započinju pjesmu, na koju se kraljice nadovezuju i nastavljaju pjevati zajedno.
Danas se kraljice uključuju i u kulturne manifestacije, kao što je Dužijanca, smotre dječjih pjevača i sl.
Foto: NIU Hrvatska riječ, Ivan Ivković Ivandekić; UBH Dužijanca; privatno vlasništva