Vrsta: Ples
Naziv: Gajdaško kolo
Autor: Marin Jaramazović
Gajdaško kolo smatra se najstarijim plesom bunjevačkih Hrvata koje svoju puninu i stil dobiva kada igru prate gajde, a od druge polovice 20. stoljeća ples prati i tamburaški sastav uz harmoniku. Harmonika može imitirati zvuk basa koji proizvode gajde.
Plesači se drže za ruke, a plesačice ispružene ruke s dlanovima prema dolje stavljaju na ramena plesača. Najbolje je ako je isti broj plesača i plesačica. Stil ovoga plesa karakterizira duboko utapanje koje se postiže izrazitim savijanjem koljena. Intenzivnije je savijanje u koljenima kod plesača, a kod plesačica kažu „dok rub svile (gornja suknja od svile) ne dodirne pod“. Stil je miran, ponosan i nadasve svečan. Tempo je vrlo spor, posebno na samom početku kola. Kolo se kreće u lijevu stranu, sa smjenom koraka u mjestu i naglašenim korakom u lijevu stranu kada ta noga ostane slobodna odnosno kada nije potporna. Često je slučaj da taj iskorak nogom u lijevu stranu po krugu u različitom momentu učine plesači od plesačica, pa djeluje kao da se kolo „raspalo“. Plesači od karakterističnoga iskvrcavanja koriste ponekad udarac petom o drugu nogu, tek da naglase svoje plesačke sposobnosti, a time i zvečke na čizmama dobiju funkciju te s gajdašom tvore poseban zvuk. Gajdaško kolo je omiljen ples kod mladih i kod starijih plesača u Subotici i okolnim selima, no u varijantama se pronalazi u Somboru i okolnim selima.
Ovo kolo je neizostavni dio žive tradicije bunjevačkih Hrvata, rado se i često pleše u privatnim prigodama, a lokalna kulturno-umjetnička društva često ga izvode u scenskim izvedbama. Svirači nerijetko ovo kolo nadovezuju nekim drugim kolom koje je u svom izvođenju brže i intenzivnije. Povećanje popularnosti sviranja gajdi i sve veći broj dobrih gajdaša, posebice u Subotici, doprinijelo je da ovo kolo vraća svoju izvornu pratnju pa i opravdava svoje ime – gajdaško kolo.
